Na svetkovinu Tijelova, Presvete Krvi i Tijela Isusova, u četvrtak 19. lipnja 2025., sisački biskup Vlado Košić predvodio je misno slavlje u svetištu Majke naših stradanja u Gori. Koncelebrirao je rektor svetišta Paško Glasnović koji je na početku pozdravio biskupa kao i skupinu hodočasnika iz zagrebačkog Španskog.
U homiliji biskup Košić je istaknuo duboki značaj Euharistije za život Crkve i svakog vjernika, nazvavši je „čudesnom hranom koja se daje svima u izobilju“.
Govoreći o starozavjetnoj zgodi susreta Abrahama i kralja Melkisedeka, biskup je naglasio kako su već tada kruh i vino predstavljali „simbol okrepe i radosti“, a Crkva je u tom događaju prepoznala najavu Kristove Euharistije. Podsjetio je pritom na Melkisedekov blagoslov upućen Abrahamu: „Blagoslovljen Abram… blagoslovljen Bog“.
Objašnjavajući Prvu poslanicu Korinćanima, podsjetio je na riječi apostola Pavla koji prenosi Isusovu uputu s Posljednje večere: „Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen“. Objasnio je da „Euharistija je susret s Gospodinom koji je sebe predao za nas, koji je ostao s nama u znakovima kruha i vina, svoje stvarne prisutnosti. Zato je Večera Gospodnja i sveta Pričest vrhunac života Crkve, susret s Uskrsnulim Gospodinom“.
U nastavku propovjednik je istaknuo dvije važne značajke Euharistije, inkardinaciju i transupstancijaciju. Pojašnjavajući prvu, rekao je: „Bog se utjelovio, postao je pravi čovjek, dakle uzeo je naše ljudsko tijelo. Otud i naziv Tijelovo za današnji blagdan. Pa ipak ne slavimo mi Isusovo ljudsko tijelo po sebi, nego proslavljenog Krista koji je uskrsnuo u tijelu i koji nam se na vidljiv način, u ovom svetom Kruhu, daje za jelo“. Pritom je podsjetio da kršćanin, sjedinjen s Kristom po krštenju i Euharistiji, dijeli Kristovu sudbinu „kao što smo s Kristom raspeti, tako ćemo s njime i uskrsnuti“.
Rekavši kako vjera ne može biti samo nevidljivi osjećaj, niti samo naše duševno uvjerenje, poručio je kako ona mora biti utjelovljena i vidljiva. „Po našem sveukupnom životu mi koji Kristu pripadamo, koji se njime u Euharistiji hranimo, vidljivi smo i prepoznatljivi u ovom svijetu. Zato se na današnji dan pronosi Presveti Sakrament, odnosno posvećena hostija, našim ulicama i trgovima, iznosi se iz crkvi i njime se blagoslivlja sav naš život. Tako i sekularni život postaje blagoslovljen…“, rekao je biskup dodavši kako smo kao vjernici pozvani svakodnevno u svom životu, poslovima i dužnostima biti svjedoci Kristove prisutnosti.
Govoreći o transupstancijaciji, biskup je ustvrdio kako od običnog kruha, ploda zemlje i ljudskih ruku, tj. Gospodin svojom riječju čini svoje Tijelo. Pojasnio je da se kod pretvorbe kruha i vina mijenja njihova supstancija ili bit: „I dalje to je pravi kruh, i dalje to je pravo vino, ali njihova bit više nije ista: kruh je Tijelo, a vino Krv Kristova. Prema tome, kad bi se stvar promijenila pa ne bi više to bio kruh ili ne bi to više bilo vino, ne bi moglo to više biti ni Tijelo odnosno Krv Kristova“.
Na kraju, propovijedi je zaključio pjesmom Tome Akvinskog Lauda Sion Salvatorem – Hvali, Sion, Spasitelja, pozvavši okupljene na molitvu.
Nakon misnoga slavlja slijedila je tijelovska procesija oko svetišta.
