Na liturgijski spomendan sv. Majke Terezije, 5. rujna 2017., mons. dr. Juraj Batelja, postulator u procesu proglašenja blaženim sluge Božjega biskupa Josipa Langa i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, zapisao je uvodne misli za knjigu Milosrđe na djelu koja je objavljena 2017. godine i koja sabire neke od zgoda iz života biskupa Langa. Dopuštenjem izdavača u nastavku donosimo tekst navedenih uvodnih misli.
Životopis sluge Božjega biskupa Josipa Langa
„Sluga Božji Josip Lang rodio se u nedjelju 25. siječnja 1857. u Lepšiću od roditelja Karla Langa, koji se doselio iz Pečuha u Mađarskoj, i Marije r. Cof. Istoga je dana kršten u župnoj crkvi sv. Maksimilijana u Posavskim Bregima.
U obitelji Lang rodilo se još troje njegove braće i sestra: Karlo, Viktor, Milan i Milka. Uskoro nakon Josipova rođenja obitelj se preselila u Zagreb gdje je kupila mlin u Mlinarskoj ulici. Obitelj Lang potom se odselila u Breganu blizu Samobora gdje je uzela u najam Hribarov mlin. No, uskoro odlaze u Novake, u župu Petrovina, blizu Jastrebarskoga gdje su na rijeci Volavčici također iznajmili mlin. Godine 1864. umro je otac koji je pokopan kao prvi pokojnik na novootvorenom groblju u Jastrebarskom.
Josip je od najmlađih dana usvojio pobožnost prema Majci Božjoj, osobito u svetištu Majke Božje u Volavju. Prva tri razreda osnovne škole pohađao je u Jastrebarskom, a 1868. školovanje je nastavio u Zagrebu. Godine 1870. ušao je u Nadbiskupski orfanotrofij, a 1874. u Bogoslovno sjemenište. Na prijedlog Sluge Božjega Josipa Stadlera zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Mihalović poslao je bogoslova Langa na studij teologije u Rim.
Kao pitomac Papinskog zavoda Germanicum – Hungaricum Josip je pohađao Papinsko sveučilište Gregorijana gdje je 17. srpnja 1880. postigao doktorat iz filozofije. U to vrijeme bio je kolegama uzor u pobožnosti i uljudnosti. Zbog pogoršanoga zdravlja vratio se 2. kolovoza 1883. u Zagreb. Nakon oporavka bio je zaređen za svećenika 16. rujna 1883.
Prvu Misu slavio je u kapeli Nadbiskupskog dvora 24. rujna 1883. Odmah nakon ređenja Josip je imenovan duhovnim pomoćnikom u župi Zlatar, a u listopadu 1884. imenovan je duhovnikom u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu. Ujesen 1885. imenovan je profesorom pedagogije na Ženskoj učiteljskoj školi i Višoj djevojačkoj školi u Zagrebu. Na toj službi ostao je do 1900. Poučavao je talijanski jezik, logiku, hrvatski jezik te katekizam u osnovnoj samostanskoj školi. Istodobno je bio duhovnik i ispovjednik u kući matici ss. milosrdnica u Frankopanskoj ulici u Zagrebu.
Godine 1900. nadbiskup dr. Juraj Posilović imenovao je dr. Josipa Langa duhovnikom Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, a 1908. rektorom istoga sjemeništa. Dana 28. ožujka 1908. dr. Josip Lang imenovan je kanonikom Prvostolnoga kaptola u Zagrebu. Uz rektorsku, Josip je vršio različite službe: bio je savjetnik Nadbiskupskog duhovnog stola i ženidbenog suda, cenzor knjiga, predsjednik Vijeća za reviziju katekizama, crkveni zastupnik za srednje škole pri Realnoj gimnaziji u Zagrebu, arhiđakon varaždinski i dr. Bio je priznati stručnjak za sve što se odnosilo na pitanje odgoja u školama.
Nakon što mu je 27. rujna 1912. prestala služba rektora Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa, imenovan je župnikom župe sv. Marije i dekanom Katedralnoga dekanata.
Papa Benedikt XV., na prijedlog nadbiskupa zagrebačkoga dr. Antuna Bauera i uz suglasnost Franje Josipa I., vladara Austro-Ugarske Monarhije, imenovao je 26. veljače 1915. dr. Josipa Langa naslovnim biskupom Alabande i pomoćnim biskupom zagrebačkim. Za biskupa je zaređen u katedrali u Zagrebu, zajedno s dr. Dominikom Premušem, 18. travnja 1915. Mons. Josip Lang odlikovao se pisanjem izvrsnih članaka koje je objavljivao u prestižnim časopisima: Hrvatski učitelj, Kršćanska škola, Sacerdos Christi, Katolički list i dr. Napisao je i više knjiga: Život i rad Matije Stepinca, Religija u srednjim škola, Slava Presvetoj Krvi Isusovoj i dr.
Dr. Josip Lang bio je utemeljitelj i predsjednik Hrvatskog katoličkog narodnog saveza, a od 1910. do smrti bio je predsjednik Apostolata sv. Ćirila i Metoda za promicanje jedinstva kršćana Istoka i Katoličke Crkve. Iskustvo rada u Hrvatskom katoličkom pokretu i suživot s ispaćenim narodom podupirali su ga u protivljenju da Hrvati godine 1918. uđu u velikosrpsku državnu tvorevinu Kraljevstvo SHS.
Dr. Josip Lang umro je u Zagrebu 1. studenoga 1924. i pokopan je u kanoničku grobnicu na Mirogoju. No, zbog snažnog glasa svetosti i velikog broja molitelja na njegovu grobu već nakon godinu dana 1. studenoga 1925. njegovi su zemni ostatci uz veličanstvenu povorku iz grobnice na Mirogoju preneseni u kriptu župne crkve sv. Marije na Dolcu u Zagrebu gdje i danas počivaju.
Tijek postupka za proglašenje blaženim
Već za života o Josipu Langu bio je raširen glas svetosti, a taj glas bio je osobito snažan nakon njegove smrti. Zbog toga je zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac 1. studenoga 1943. pokrenuo kanonski postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Langa.
Taj postupak prošao je mukotrpan put zbog progona Katoličke Crkve nakon Drugoga svjetskoga rata. Naime, zatvarani su članovi crkvenoga sudišta, nedostupnima učinjeni pojedini svjedoci, a nepravedno je osuđen i u zatvor odveden nadbiskup Stepinac kao auktor postupka. Biskupijski dio postupka o glasu svetosti sluge Božjega Josipa Langa završio je 6. svibnja 1981. Službu postulatora vršili su dr. Đuro Mađerec, rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, te njegovi nasljednici dr. Đuro Kokša i dr. Ratko Perić.
Od 1. veljače 2010. tu službu vrši dr. Juraj Batelja. No, duša ovoga kanonskog postupka i najzaslužniji za dovršenje njegova biskupijskog dijela bio je mons. dr. Dragutin Nežić koji je, najprije kao apostolski administrator, a zatim kao biskup Porečko-pulske biskupije, značajan dio vremena posvetio ovomu kanonskom postupku.
Sluga Božji Josip Lang bio je izvrstan svećenik i biskup, stručan u teologiji, razborit u procjenama, brižljiv i nadasve duhovan. Bio je duboko ukorijenjen u vjeri u Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga. Tu vjeru produbljivao je u osobnom životu i radosno ju je naviještao Božjem narodu. Produbljivao ju je crpeći poruke iz Svetoga pisma koje je rado i često navodio u svojim propovijedima i nastupima.
Stoga ne čudi da je okolnosti života i događaje u povijesti motrio i prosuđivao u svjetlu Božje Objave. S osobitom pozornošću ukazivao je na potrebu vjerskog odgoja djece i mladih te na ulogu muževa i žena, očeva i majki, u obitelji i u javnom životu. Odlikovao se kao vrstan propovjednik, neumorni ispovjednik i apostol siromaha koji su ga do kuće slijedili od slavljenja jutarnje Mise znajući da će u njemu naći ohrabrenje i dobiti materijalnu pomoć. Pred vratima njegove kurije često su stajali pravi redovi potrebitih koji su mu se obraćali i on je bio spreman odreći se svega svojega kako bi mogao izići ususret njihovim potrebama. Generacije svećenika bile su mu zahvalne za duhovno vodstvo, za usađenu pobožnost prema Majci Božjoj i Kristu Gospodinu u zbilji euharistijskih prilika, za apostolski žar kojim je u njih prenosio vjernost i oduševljenje za svećeništvo te ljubav prema Katoličkoj Crkvi i hrvatskom narodu.
Budući da već godinama ovo izvorno evanđeosko svjedočanstvo sluge Božjega Josipa Langa priziva pozornost, odlučio sam suvremenoj hrvatskoj javnosti podariti nekoliko primjera Langove dobrote, plemenitosti i kršćanske ljubavi. Za pripremu ove knjige najzaslužnije su sestre bosonoge karmelićanke iz Karmela u Mariji Bistrici koje su me često pitale o duhovnoj veličini sluge Božjega Josipa Langa. Zahvaljujem im što su na moj prijedlog spremno probrale zgode koje vjerno predočuju njegov duhovni lik i kršćanski značaj, a prikupio ih je isusovac o. Ante Katalinić u knjizi Naš veliki Lang, objavljenoj u Zagrebu 1970. godine. Riječ je o događajima koji današnjemu čovjeku vjerno predočuju plemenito srce jednoga katoličkog svećenika i biskupa, srce prožeto i oplemenjeno Kristovim evanđeljem. Istodobno ti događaji približuju Langov duhovni lik i kršćansku karizmu dobrotvornosti i aktualiziraju potrebu primjene evanđeoskih načela u gramzljivom i bešćutnom svijetu koji, niječući Boga, potire i čovjeka. Naime, biskup Josip Lang je Kristove riječi „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,40) i „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!“ (Mt 5,7) učinio smjernicama svojih promišljanja i svojih djela.
Njegovo svjedočanstvo, oživljeno Kristovom ljubavi, neka nadahne i suvremenog čovjeka za dobrotvornost prema bližnjemu. (…) Istodobno, neka ove zgode budu poticaj da se za rješenje životnih problema i za nadahnuće u kršćanskom životu pomoli na njegovu grobu gdje on ne prestaje slušati i Bogu prinositi vapaje molitelja.“
Ovdje možete pročitati neke od zgoda iz života sluge Božjega biskupa Josipa Langa, a tekstove je ustupio mons. Juraj Batelja, generalni postulator Zagrebačke nadbiskupije.
