Puno je ljudi pisalo o tome kako se nositi s drugima koji vjeruju u teorije zavjere… to mi je bilo na umu, jer neki od tih strahova koji generiraju razne teorije pripadaju nekim mojim bliskim prijateljima. Možda se ne slažem sa zaključcima izvučenima iz duboko složenog sustava nagađanja, ali ne vjerujem da ti ljudi također zaslužuju ismijavanje.
Kako rješavamo te probleme? Sa stajališta zakonite argumentacije, moramo slušati. Moramo pokušati razumjeti poziciju, interpretaciju činjenica i razlučiti ima li tu neku težinu. Uostalom, uobičajeno mišljenje ne zahtijeva istinu. Moramo ispitati činjenice onakvima kakve jesu i čuti ih, čak i ako su suprotne našem mišljenju. Nikada ne smijemo biti frustrirani činjenicama.
Nadalje, ne smijemo automatski demoralizirati ljude zbog njihovih zabrinutosti ili pogleda. Odvraća pažnju od pogleda i zamjenjuje ga osobnim napadom. Po svoj prilici to nikoga ne uvjerava i dodatno očvršćuje poziciju.
Na kraju, moramo biti spremni ispitati vlastite motive u raspravi o ovim točkama. Ne slažemo se samo s moćnim stajalištem kako bismo izbjegli posljedice neslaganja; moramo vidjeti istinu onakvom kakva ona uistinu jest, iz pravih razloga.
Ali za mene nijedan od ovih prijedloga ne rješava polarizaciju koja postoji danas, a koja nije postojala prije mnogo godina. Oni nam samo nude dobru dispoziciju za dijalog i viđenje (razlikovanje) osobe iz pogleda.
Pretpostavljam da je pravi razlog zašto takva stajališta danas postoje vrlo jednostavan: nedostatak povjerenja. Mi ne vjerujemo autoritetu, a autoritet ne vjeruje nama. Zašto? Trebam li navesti razloge? Jedva. Stoga možda možemo gledati na ove teorije zavjere kao na simptom nečeg dubljeg: narativi su formirani iz mjesta nepovjerenja i antagonističkog iščekivanja temeljenog na strahu.
Mislim da se možda mi kao kultura i društvo stoga trebamo obratiti svijetu u kojem automatski ne vjeruj jedan drugoga. Započnite ovo u konkretnim odnosima koje već imate. To ne znači da vjerujemo kada je povjerenje narušeno. Niti to znači da odustajemo od mogućnosti da se ona obnovi.
U Evanđelju mi se čini jasnim da Krist ne samo da želi obnoviti naše povjerenje u Njega, nego i jednih u druge. Kada preda svoju misiju apostolima – onima koje je izabrao – vidi odbacivanje njihove službe kao odbacivanje Njega; njihov progon kao progon Njega samoga.
Kad ljudi mrmljaju protiv Mojsija, to se ne sviđa Bogu, jer se Mojsije samo ponaša prema Božjim uputama. Stoga je Bog taj protiv kojeg se žale. Na drugim mjestima, vođe u Svetom pismu postaju korumpirani, poput Elija koji ne uspijeva disciplinirati svoje moralno pokvarene sinove. U ovom slučaju narod se žali, a vođe odbijaju Samuelov proročki glas.
Stoga je rješenje za ponovno uspostavljanje povjerenja, tako da se može postići razlučivanje kao društvo, složeno. To je dvosmjerna ulica, koja zahtijeva pomirenje, poniznosta ne samo gnjevne ozlojeđene osude s obje strane ograde. Zahtijeva izazivanje (ukoravanje) u tandemu sa suosjećanjem, blagosti poniznost.
Zahtijeva puno vremena i strpljenja, jer zacjeljivanje ovako velike rane ne može se popraviti površinskim zavojem. To uključuje otvorenost za viđenje stvari na nov način: ne samo u pogledu zavjere ili legitimnih teorija, već i u pogledu na to kako vidimo osobu ili zajednicu o koju se sukobljavamo.
Bog namjerava podijeliti naš svijet kako bi izbacio lažno jedinstvo/mir. Ipak, On nikada ne želi da Njegovo vlastito tijelo, Crkvibiti podijeljen. Umjesto toga, Njegova je molitva to mi biti jedno.
Ako se stoga povučemo i očekujemo od drugih da prvi krenu prema olakšavanju tog jedinstva uma i srca u Crkvi, onda smo mi dio problema. Grešnik se možda mora najprije pokajati, ali to se rijetko događa bez poticanja nade koja dolazi iz ponude milosrđa i razumijevanja.
Stoga, ako sebe vidimo u pravu, a njih u krivu, onda možda imamo pravu teoriju, ali ne i pravo rješenje. Možda imamo pravu ideju, ali ne i zabrinutost za jedinstvo za koje se Krist molio prije svog raspeća.
Nastojmo biti mirotvorci među onima s kojima se ne slažemo, tražeći njihovo dobro, a ne samo zamjerajući ono što vjeruju.
___
Fotografija: Tom Carnegie, Unsplash / PD-US