Evanđelje ove nedjelje opisuje odsutnost koja zbunjuje učenike, pripremajući ih za prisustvo koje njihova srca žele.
Evanđelje (Pročitajte Jn 20: 1-9)
Na Palm nedjelju, pripovijest o Gospodinovoj strasti završila je ovim riječima:
Žene koje su s njim došle iz Galileje slijedile su iza sebe, a kad su vidjeli grobnicu i način na koji mu je tijelo bilo položeno, vratile su se i pripremile začine i parfumirane ulja. Zatim su se odmarali na subotu prema zapovijedi. (Lk. 23: 55-56)
Možemo samo zamisliti koliko su “odmora” dobili ono što je moralo biti najduži subotnji dan u njihovom životu.
Ove nedjelje, St. John nam kaže: “Prvog dana u tjednu, Marija iz Magdale došla je na grob rano ujutro, dok je još bila mračna” (Iv 20,1). Sad kad je subota bila gotova, dolazila je završiti pomazanje ukopa. Zašto je stigla tako rano, prije zore? Svatko tko je tugovao zbog smrti voljene osobe zna odgovor na ovo pitanje. Konačnost smrti, čak i za one pripremljene za njegov dolazak, doslovno je nepovjerljiva. Ne možemo podnijeti pomisao da više ne vidimo ovu dragu. Marija je imala priliku još jednom biti blizu Isusa, vidjeti ga i dodirnuti. Čak i u smrti, privukao ju je neodoljivoj sili.
Mary je vidjela da je kamen uklonjen iz groba. Šok! Možemo osjetiti njezinu želju da opet bude s Isusom, ali on nije bio u grobu. Sveti Ivan želi da vidimo da su Isusovi sljedbenici sporo shvaćali što im je rekao mnogo puta: uzdignuo bi se iz mrtvih. Marija je vjerovala da je netko uzeo Gospoda i stavio ga negdje drugdje. Zamislite ovo na trenutak: duboka tuga je složila dubok užas. Za Mariju, prazna grobnica nije bila izvor radosti. Bio je to mučan zaokret u onome što je postalo noćna mora.
Peter i John (“Drugi učenik kojeg je Isus volio”) otrčao je do grobnice s Marijinim vijestima. I oni su bili privučeni Gospodinu u ovoj energičnoj utrci. John je stigao prvo, ali primijeti njegovo poštovanje prema Petru, Gospodinovom imenovanom vođi apostola. Jednom unutra, brzo su shvatili da teški razbojnici nisu odgovorni za Isusovu odsutnost. Krpe sahrane (fino, skupo platno) razbojnici su nikada ne bi ostavili. Ne, u tijeku je nešto veliko.
Sveti Ivan nam kaže da je kad je ušao u grob i vidio krpe za sahranu, “… vjerovao je” (Iv 20, 8). U što je vjerovao? Samo što je Isus stvarno otišao iz grobnice – to je velika misterija. Nastavlja to jasno: “Jer još nisu razumjeli pismo koje je morao izvući iz mrtvih” (Iv 20,9).
Dakle, na uskrsnu nedjelju, čitanje evanđelja ostavlja nam samo tragove. Kako zanimljivo! Ne postoji, kao što bismo mogli očekivati, bezgranična radost učenika koji su Isusa ponovno vidjeli živ. Umjesto toga, provodimo vrijeme s njegovim sljedbenicima u njihovoj čežnji, tjeskobi, tuzi i krajnjoj zbrci. Mi, naravno, znamo što se događa, ali još uvijek to ne čine. Sveti Ivan želi da se zadržavamo za čaroliju u vrlo ljudskim reakcijama na zapanjujuće čudo. Pomaže nam da duboko osjetimo pitanje koje je zavilo učenike: što se dogodilo s Isusom?
Upravo ulazak u ovu ljudsku dilemu uistinu smo spremni za odgovor: Isus je osvojio smrt. Najgora stvar koja se ikad dogodila u ljudskoj povijesti (muškarci su ubili “Autor života”, Djela 3,15) postala je najbolja stvar koja se ikad dogodila u ljudskoj povijesti, a čovjekova povijest zauvijek se promijenila.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, ponekad sam šokiran što vam se čini da vas ne očekujem. Pomozite mi da vjerujem da će ono što smatram da će vaša odsutnost uvijek dovesti do vaše prisutnosti.
Prvo čitanje (čitanje Djela 10: 34a, 37-43)
Ako razmišljamo o onome što smo vidjeli od Petra u čitanjima za Veliki tjedan, ovaj odlomak iz djela mogao bi nas ostaviti postavljajući pitanje: što se dogodilo s Petrom? Sjećamo se ga na Palm nedjelju, uskraćujući Gospodina tri puta i bježao kad je Isus bio razapet. Današnje evanđelje govori nam da je Mary Magdalene morala dohvatiti Petra svojim vijestima jer su se on i ostali apostoli skrivali “iz straha od Židova” (Iv 20,19). Pa ipak, vidimo ga kako hrabro propovijeda dobre vijesti (istim Židovima koji su ga prestravili) da smrt nije mogla zadržati Isusa.
Vidimo učinke u Njemu uskrsnuća – više tragova njegove stvarnosti. Peter svjedoči ne samo na “Isusa Nazareta”, koji je “postupio s dobrim” (Djela 10,38), već i činjenici da je “jeo i pio s njim nakon što je ustao iz mrtvih” (Djela 10,41). Komisija koja je on i ostali apostoli primili od uskrslog Isusa, potvrđeno pomazanjem Duha Svetoga na Duhovu, okrenuli su Petra iznutra. Kakva transformacija iz zabrane prazne grobnice! Oslobođen od svoje kukavičluke i straha, želio je da svijet zna da je Isus živ i da će “svi koji vjeruju u njega dobiti oproštenje grijeha kroz njegovo ime” (Djela 10,43).
Mogući odgovor: Gospode, ove uskrsne sezone, molim vas, olabavite mi jezik kako bih svjedočio vašoj praznoj grobnici i obroku koji još uvijek jedemo i pijemo s vama u masi.
Psalam (pročitajte Ps 118: 1-2, 16-17, 22-23)
Psalmist najavljuje: “Ovo je dan koji je Gospodin napravio; radujmo se i radovati se.” Velika radost poput ove mogla bi nas zapitati o njegovom uzroku: što se dogodilo s psalmistom?
Ako čitamo cijeli psalm, vidimo kako on opisuje vrijeme nezamislivog preokreta u svom životu, kada je bio u strašnom nevolju, a njegovi su neprijatelji okruživali “poput pčela” koje su “planule poput vatre trnja” (Ps 118: 12). Prepričava da je “snažno gurnuo, tako da sam pao, ali Gospodin mi je pomogao” (Ps 118: 13). U stvari, Gospodinovo izbavljenje izviralo ga je od smrti: “Neću umrijeti nego živjeti i proglasiti Gospodnja djela” (Ps 118: 17). Ipak, ono što se čini da potakne psalmistovu ushićenje jest da je “kamen koji su graditelji odbacili postao kamen temeljac” (Ps 118: 22). Neprijatelji psalmista odbacili su ga, ali Bog je uznemirio njihove planove da ga se riješe, i umjesto toga, postavili su ga kao kamen temeljac, stijenu čvrste snage.
Sada razumijemo radost psalmista i zašto koristimo njegove riječi kako bismo se radovali uskrsnuću u nedjelju. Preokret koji je doživio iz Božje moćne ruke zapalio je svoje srce kako bi pjevao Božje pohvale na dan njegovog izbavljenja i pobjede. Njegove riječi pomažu nam da ponovno proživimo izvrsnu radost Isusove pobjede nad grijehom i smrću, našim najstrašnijim neprijateljima. Kad se značenje prazne grobnice pere nad nama, odjekivat ćemo psalmistkovo strahopoštovanje: “Gospodin je to učinjeno; divno je u našim očima!” (Ps 118: 23)
Mogući odgovor: Psalam je sam odgovor na naša druga čitanja. Pročitajte ga ponovo molitveno da biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (pročitajte puk 3: 1-4)
U svojoj poslanici sveti Pavao piše najistaknutiju poticaj svojim kršćanskim prijateljima (i nama): “Razmislite o onome što je gore, a ne o onome što je na Zemlji” (Kol 3,2). Zašto bismo, zemaljska stvorenja kakva jesmo, tražiti ono što je gore? Što nam se dogodilo?
Sveti Pavao nam govori da se i Isusova smrt i uskrsnuće, naša žarišna točka sve tijekom Velikog tjedna, dogodila i nama. U krštenju smo umrli s Kristom i ponovno se ustali s njim u potpuno novi život. Snaga koja je podigla Isusa iz mrtvih sjedila nas je s Kristom: “Vaš je život skriven s Kristom u Bogu” (Kol 3,3). Kakva transformacija za nas! Prazna grobnica Prvog Uskrsa odjeknula je sve do nas sada, u 21. stoljeću. Njegovo značenje nije samo povijesno, već i osobno. U Kristu nam je oprošteno našim grijesima, oslobođenim od smrti i namijenjeno slavi: “Kad se Krist pojavi tvoj život, tada ćete se s njim pojaviti u slavi” (Kol 3,4). Alelulia!
Mogući odgovor: Oče, oprostite mi kad pokušavam učiniti život na ovoj zemlji svoj jedini cilj. Pomozite mi da se odlučim na nebo.
Fotografirati Jonny Gios na Razdvojiti
