Klub umirovljenih profesora Sveučilišta u Rijeci „Academicus“ ugostio je 10. prosinca riječkog nadbiskupa Matu Uzinića. Zašto je postao svećenik, kako svoje poslanje Crkva vrši u sekularnom društvu, zašto pomaže migrantima, kako pomiriti postojanje Boga s obzirom na zlo u svijetu, bila su pitanja koja je u Auli Magni Rektorata Sveučilišta u Rijeci nadbiskupu postavljao moderator susreta Marko Medved s Katedre za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskoga fakulteta u Rijeci. Susret je održan u okviru redovnih mjesečnih predavanja koja organizira ovaj Klub, na što je podsjetila predsjednica Jasna Krstović koja je istaknula kako je gostovanje riječkog nadbiskupa vrhunac ovogodišnjih susreta. Potvrdila je to i rektorica Sveučilišta Snježana Prijić Samaržija zahvalivši nadbiskupu što je otvoren za suradnju i hrabro progovara o brojnim temama, a izrazila je i ponos činjenicom da je takva osoba na službi riječkog nadbiskupa.
Nadbiskup je, odgovarajući na pitanje zašto je postao svećenik, istaknuo koliko je vjerniku važno osluškivati i prihvaćati Božju volju. Iskreno je priznao da je u jednom trenutku posumnjao želi li biti svećenik, ali kada je jasno osjetio Božji poziv pristao je slijediti ga. Potvrdio je da se slično dogodilo i u drugim situacijama u njegovu životu, poput one kada je prihvaćao biskupsku službu u Dubrovniku ili premještaj u Rijeku; bez obzira što to nije bilo u njegovim željama i planovima to je prihvatio kao Božju volju.
Veći dio razgovora vodio se oko pitanja vjere, teologije i Crkve u suvremenom sekulariziranom društvu. Usporedivši društveni i vjerski kontekst Dubrovnika u kojem je bio biskup od 2011. do 2020., i Rijeke, nadbiskup je opisao odnos prema tradiciji koji je u južnoj dalmatinskoj biskupiji znatno izraženiji negoli u Riječkoj nadbiskupiji. No tradicija može biti i teret, balast koji priječi vjeri da se otvori prema budućnosti.
Nadovezujući se na promišljanje o današnjem identitetu Rijeke i dijeceze koja ima ovdje sjedište, moderator je nadbiskupa upitao za komentar činjenice da se nadbiskupija intenzivno uključila u organiziranje migrantskog punkta kod željezničkog kolodvora. Nadbiskup je istaknuo da se Riječka nadbiskupija angažirala zajedno s različitim pojedincima i strukturama u pružanju pomoći čovjeku u potrebi tijekom 2022. i 2023. te da je s udivljenjem ondje upoznao brojne volontere koji su u migrantu prepoznali čovjeka i brata u potrebi. Zbog toga je i na Veliki četvrtak 2023. oprao noge nekim volonterima apstrahirajući o tome jesu li vjernici ili ne jer su oni time pokazali da djeluju iz ljubavi o kojoj nas je poučavao Isus i iz čega svi možemo učiti.
Nadbiskup je ustvrdio kako je dobro da je društvo sekularizirano jer to znači da je izgrađeno na toleranciji i poštivanju drugih. Crkva je odvojena od društva, ali to znači da je slobodna od političkih utjecaja: „Crkva nije i ne želi biti privilegirana.“ Citirajući u nekoliko navrata češkog teologa Tomáša Halíka, istaknuo je kako je sekularnost dobra i za jačanje vjere i objasnio da danas ljudi više ne prihvaćaju kršćansku vjeru iz nekih društvenih razloga i dobitaka, odnosno kao rezultat tradicije već kao osobni izbor što jamči iskrenije prianjaje uz autentični Isusov nauk. Nadbiskup je istaknuo da „Crkva više ne može biti tvrđava, nego Crkva otvorenih vrata. Dogodilo se da Crkva u ovom društvu može biti slobodna, biti ono što jest, ići ususret svima.“ Dodao je i da je potrebno razlikovati sekularizaciju, koja donosi slobodu svim subjektima društva, od sekularizma koji bi zabranio bilo kakvu prisutnost vjere u javnom prostoru odlazeći u drugu krajnost odnosa Crkve i društva. „Svijet nije naš neprijatelj nego naše poslanje takav kakav je“, rekao je nadbiskup te istaknuo kako je takva vjera i duhovnost potrebna Crkvi danas.
Odgovarajući na pitanje o prisutnosti religije u javnom prostoru i kroz djelovanje nekih laičkih udruga u zadnje vrijeme, nadbiskup je istaknuo da primjećuje problem u duhovnosti nekih radikaliziranih grupa temeljenih na autoreferentnoj duhovnosti koja često u molitvi traži prije svega zadovoljenje vlastitih osobnih potreba i pritom obnavlja neke oblike pobožnosti iz davnih vremena bez da ih prati s nadogradnjom i rastom u poznavanju Božje riječi i crkvenosti.
U Rektoratu, središtu Riječkog sveučilišta, nadbiskup je istaknuo važnost teologije za kršćanstvo i za Crkvu opisavši projekt Ljetne škole teologije u Dubrovniku i Mediteranskih teoloških susreta u Rijeci, naglasivši važnost unutarcrkvenoga dijaloga i potrebe da teologija promišlja kršćansku vjeru u slobodnom ozračju kako bi mogla ponuditi najbolje odgovore na pitanja čovjeka i vremena u kojemu živi po primjeru pape Franje.
Za kraj je uputio božićnu čestitku okupljenim profesorima u kojoj je podsjetio da Božić čovjeka vraća u djetinjstvo, čini ga ponovno malenim i na taj način mu omogućuje da raste s Kristom u sebi. „Bog je Emanuel, Bog s nama, on je postao jedan od nas da bi nas učinio sličnima sebi. I pokazuje nam da se to postiže kroz poniznost i malenost“, zaključio je nadbiskup Uzinić.
Objavljeno: 11. prosinca 2024.
