U subotu, 28. rujna, u Svetvinčentu je održan IX. susret katolika iz Hrvatske i Slovenije, uz obilježavanje XI. obljetnice beatifikacije bl. Miroslava Bulešića. Geslo susreta bilo je Blaženikovo geslo „Moja osveta je oprost“, najpoznatiji zapis iz njegove Duhovne oporuke. Program je održan na travnatoj površini Žlinja, iza povijesnog kaštela Morosini-Grimani. Okupilo se oko 4000 hodočasnika koji su pristigli s pedesetak autobusa te osobnim automobilima.
Pred program u znaku poveznica Slovenije i Hrvatske
Hodočasnici su se počeli okupljati već od ranoga jutra, a pred program je započeo u 10 sati. Pri dolasku na prostor Žlinje hodočasnicima su volonteri iz redova učenika Pazinskog kolegija te franjevački postulanti iz Rovinja dijelili dvojezični liturgijski vodič te prijevod homilije na hrvatski jezik. U pred programu je nastupila folklorna skupina Kulturno-umjetničkog društva Savičenta. Folkloraši su gostima pokazali jedan mali fragment bogate istarske tradicijske baštine glazbe i plesa. Nakon nastupa folkloraša je Ivan Miškulin iz Trviža pozdravio je sve okupljene i vodio kroz pred program.
Pročitan je zatim osvrt o djelovanju slovenskih svećenika u Istri u 20. stoljeću kojeg je napisala Barbara Riman. Istaknula je općenito različite važne uloge koje su ti svećenici imali u svom povijesnom i društvenom kontekstu, a nekolicinu je spomenula i poimence: Jakova Volčiča, Andreja Benigara, Štefana Ceka, Leopolda Jurce, Natala Silvana, Franca Stegla, Franca Šibenika, Jožefa Vidaua, Avgusta Žele, Josipa Grašiča i Rudolfa Zafrana. Osvrt je zaključen citatom iz knjige uspomena vlč. Stefana Ceka koji je bio župnik u Lanišću u vrijeme krvave krizme, te je nakon toga nevin proveo dugi niz godina u najstrožim zatvorima, njegov zapis izvrsno oslikava odnos slovenskih svećenicima prema kolegama i narodu u Istri: „Trudili smo se brzo naučiti hrvatski jezik, voljeli smo ovaj jezik, voljeli smo ovaj jednostavni i plemeniti narod, u hrvatskim svećenicima smo doista vidjeli svoju braću, i bili smo zajedno s njima u školama, tako da smo zaista bili njihovi i oni su bili naši. U svojih dvadeset i osam godina života među Hrvatima ne sjećam se da je ikada bilo napetosti zbog nacionalne pripadnosti“. Potom je Ivan Miškulin predstavio bl. Miroslava Bulešića.
Uvodni pozdrav biskupa Ivana Šironje
Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja, iz redova hrvatskog i slovenskog episkopata koncelebrirali su: predsjednik Slovenske biskupske konferencije i novomeški biskup Andrej Saje, riječki nadbiskup i metropolita Mate Uzinić, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, varaždinski biskup Bože Radoš, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, celjski biskup u miru Stanislav Lipovšek te porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan. Osim navedenih biskupa koncelebrirali su: dijecezanski upravitelj Gospićko-senjske biskupije Richard Pavlić, generalni tajnik HBK Krunoslav Novak te oko 130 svećenika iz raznih biskupija Hrvatske i Slovenije.
Pri oltaru su asistirali bogoslovi Biskupijskog misijskog sjemeništa Redemptoris Mater iz Pule i franjevački postulanti iz Rovinja.
Biskup domaćin, mons. Štironja je, nakon prigodnih pozdrava u svom uvodnom obraćanju rekao: „Okupljeni u ovom svečanom ozračju, slavimo Boga Oca, čiji nas Sin Isus, snagom Duha Svetoga, iz raznih naroda i krajeva danas sabire u jednu obitelj svete Crkve. Zahvalni za prošlost, ozbiljno i odgovorno živimo sadašnjost, okrenuti prema budućnosti, kako bismo nasljedujući Kristov primjer živjeli u miru i ljubavi, zajednički hodeći prema nebeskoj domovini koja nema granica.“
„Zazovimo Božje milosrđe, otvorimo se Božjoj riječi i molimo Gospodina da osobito našu mladež i djecu, kao i sve nas, ovom misnom žrtvom osposobi i osnaži za svakodnevne borbe, da poput naših mučenika bl. Miroslava Bulešića, bl. Alojzija Grozdea, i bl. Francesca Bonifacia, hrabro svjedočimo vjeru u Presveto Trojstvo i živimo vrijednosti svete Crkve koje su snažno utkane u povijest naših krajeva i zemalja, vrijednosti sadržane u Kristovu Evanđelju, a koje sveta Crkva naviješta, vrijednosti bez kojih je nezamisliva europska kultura i civilizacija, kako u prošlosti, tako u sadašnjosti, kao i u budućnosti“, potaknuo je biskup te je zazvao zagovor blaženika, „neka nam naši blaženici i svi nebeski zagovornici, predvođeni Marijom Majkom Crkve, izmole hrabrost u svjedočenju vjere, u življenju iskrene ljubavi prema svim ljudima, ne gubeći nadu osobito u nerijetko teškim kušnjama i izazovima kojih ne manjka ni u ovo naše vrijeme.“
Homilija koparskog biskupa Jurija Bizjaka
Prigodnu homiliju koparskog biskupa Jurija Bizjaka, koji zbog bolesti nije mogao nazočiti, pročitao je predsjednik Slovenske biskupske konferencije i novomeški biskup Andrej Saje. Biskup je na početku podsjetio na događaj „krvave krizme“, u kolovozu 1947. u Lanišću kada je bl. Miroslav podnio mučeništvo, te na veličanstvenu svečanost njegove beatifikacije u pulskoj Areni 28. rujna 2013. godine.
„S velikom obostranom radošću nastavljamo niz susreta dvaju bratskih naroda koji žele živjeti u miru međusobno i sa svim svojim susjedima“, poručio je biskup Jurij te je nastavio, „Naši susreti izrastaju iz mnogih manjih susreta i događanja koja organiziramo: Spomenut ću susrete pograničnih dekanata Biskupije Poreč i Biskupije Koper, koji se održavaju svake godine i blagotvorno jačaju naše veze i naše poslanje. Vrijedno je spomenuti i suradnju naših arhivara koji čuvaju našu zajedničku povijest i naše zajedničko postojanje. Najmasovniji su, naravno, naši susreti i suradnja na kulturnom i gospodarskom području, na našim brojnim hodočašćima, pohodima i odmorima. Ovako veliko okupljanje, kao što je današnje, doživljavamo po deveti put: Marija Bistrica (2003), Brezje (2005), Trsat (2007), Ptujska Gora (2011), Ludbreg (2014), Stična (2017), Krašić (2019), Beltinci (2022), Svetvinčenat (2024).“
„Naš susret pruža nam priliku da se najprije zahvalimo jedni drugima za dobra djela i usluge koje smo jedni drugima učinili i jedni od drugih primili. Biskupija Kopar ovom se prilikom iz srca zahvaljuje biskupijama Poreč i Pula na velikodušnosti i gostoprimstvu koje su nakon Drugog svjetskog rata iskazivale Biskupiji Kopar, kada su u svoje obrazovne ustanove primile naše pripravnike za svećeničku službu. Također se zahvaljuje brojnim župama koje su primile naše svećenike za župnike i velikodušno se brinule za njihovo materijalno i duhovno uzdržavanje. Kao što je naš Gospodin zapovjedio svojim učenicima: ‘U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete.’ (Mt 10,11). Iskrena vam hvala na vašoj velikodušnosti i gostoprimstvu!“, izrazio je zahvalnost biskup Jurij.
Koparski se biskup potom osvrnuo na geslo tog susreta, a koje je ujedno i geslo blaženog mučenika Miroslava Bulešića, „koje glasi: ‘Moja osveta je oprost!’ Potpuno u skladu s Mojsijevom zapovijedi: ‘Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin!’ (Pnz 32,35; Rim 12,19; Heb 10,30). Govoreći o oprostu spomenuo se Isusovih riječi na posljednjoj večeri ‘Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.’ (Mt 26,28). I Gospodinove riječi na križu: ‘Oče, oprosti im, ne znaju što čine!’ (Lk 23,34)
U nastavku homilije podsjetio je na životopis i obrazovni iter bl. Bulešića, te je istaknuo blaženikove riječi prije nego je izdahnuo, ‘Isuse, primi moju dušu!’
Nadalje je naglasio Bulešićevu dosljednost, požrtvovnost i hrabrost, „Miroslav Bulešić je već prije smrti često doživljavao mržnju prema vjeri. Pomagao je svima koji su bili u potrebi, spašavao ljude iz zatvora i učio vjeronauk djecu koju su zbog vjere ismijavali. Kada su mu mnogi savjetovali da pobjegne u Italiju, odgovorio je ‘da je postao svećenik za narod i da mora ostati među svojim narodom.’ Kada su mu prijetili, govorio je: ‘Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i za Boga.’ Svjestan da je u životnoj opasnosti, Miroslav je više puta ponavljao: ‘Gospodine, potpuno ti darujem svoj život za svoje stado. S tvojom milošću i ako me ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, nego ga žudim.’ Kao što apostol piše: ‘I svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni.’ (2 Tim 3,12).“
Mons. Bizjak je nadalje istaknuo Bulešićevu pobožnost prema Majci Božjoj, koristeći citat iz blaženikovog Duhovnog dnevnika na dan 8. prosinca 1942. kada je Sveti Otac posvetio svijet Bezgrešnom srcu Marijinu, ‘Neka Tvoje presveto srce zavlada u srcima svih ljudi: u meni, u mojoj obitelji, u ovom našem Zavodu, u našoj Istri, u cijelom svijetu. Neka se po cijelom svijetu pjeva Tvoja slava. Molit ću po nakani Svetoga Oca i cijele Crkve. Tvoj sam sada i zauvijek!’
Propovjednik je također citatom Blaženikovog zapisa iz siječnja 1943. istaknuo njegovo veliko suosjećanje i blizinu s narodom koji je trpio strahote Drugog svjetskog rata, ‘Žalost i bijeda. To je stvarnost koja danas vlada u svijetu … O vi, poglavari naroda, kolika je vaša odgovornost! O vi, koji se nazivate gospodarima svijeta, kakav sud vas čeka pred Bogom i pred majkama, ženama i djecom i starcima koji zbog vas trpe! Tuga se širi svijetom kao tužna simfonija i obuhvaća sva dobra srca. Jadan vojniče! Gdje je tvoje dostojanstvo? Tvoja osoba više ne postoji, niti tvoj staleški položaj, ti si broj, ti si čestica, stvar bez imena! Ali ti imaš pravo na svoje dostojanstvo, na slobodu, na ljubav, na ognjište.’
Biskup Bizjak se potom osvrnuo na još dvije žrtve „krvave krizme“, „Osim ubijenog Miroslava, danas se moramo prisjetiti i biskupskog delegata mons. Jakova Ukmara, kojeg tom prilikom doduše nisu ubili, ali su ga zvjerski pretukli da je jedva ostao na životu. Župnika Stjepana Ceka njegova je majka pravodobno sakrila ispod stepenica, da ga ubojice nisu pronašli.“
Koparski je biskup u toj prigodi istaknuo lik još jednog istarskog mučenika i blaženika ubijenog in odium fidei, „Također, na našem se susretu želimo prisjetiti svećenika Francesca Bonifacia iz Pirana, koji je u obližnjem naselju Krasica ubijen 11. rujna 1946. i 4. listopada 2008. u Trstu proglašen blaženim. Neka i njegova mučenička smrt bude dragocjena u našim očima! ‘Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.’ (Otk 7,14).“
„I u naše vrijeme, kao što je zapisao Miroslav, kao tužna simfonija širi se tuga po cijelom svijetu“, aktualizirao je biskup u homiliji. Preporučio je ono što je apostol Pavao pisao svom učeniku Timoteju u Efezu: ‘Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.’ (1 Tim 2,1-4).
Biskup je pri kraju homilije zaželio da „naša granica u Istri i sve druge naše granice neka ne budu utvrđene obrambene granice pred neprijateljima, već neka budu protočne granice na igralištima, i neka nas u svim našim međusobnim susretima i kontaktima vodi Mudrost, koja je ‘kraj Stvoritelja bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igrala se po tlu njegove zemlje, i njezina su radost djeca čovjekova.’ (Izr 8,30-31). Neka Bog živi sve Hrvate i Slovence, neka Bog živi cijelu Istru i njezinu Capodistriju! I: ‘Žive naj vsi narodi, ki hrepene dočakat dan, da, koder sonce hodi, prepir iz sveta bo pregnan, da rojak prost bo vsak, ne vrag, le sosed bo mejak!’“, citirao je glasovitog slovenskog književnika Franca Prešerna.
Homiliju je zaključio citatom iz Slovenske himne „’Živ narod svaki dà je, što dočekati želi dan, da, kud god sunce sjaje, sa svijeta razdor bude zgnan, slobodni da su svi, a susjed, brat, ne dušman zlî!’“
Na misnom slavlju, uz brojne druge hodočasnike, sudjelovali su i predstavnici mjesta gdje su održani prethodni susreti, svi su oni sudjelovali u simboličnom prinosu darova.
Misi su nazočili i predstavnici civilnih vlasti: u ime župana Istarske županije pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimir Torbica, saborski zastupnik i gradonačelnik grada Poreča Loris Peršurić, ravnatelj OB Pula Andrej Angelini, gradonačelnik grada Buzeta Damir Kajin, dogradonačelnik grada Pule Bruno Cergnul, načelnik općine Svetvinčenat Dean Perković, načelnik Općine Marčana Predrag Pliško, načelnik Općine Pićan Dean Močinić, gradska vijećnica Poreča Gordana Šušljik te drugi predstavnici kulturnog, političkog, gospodarskog, zdravstvenog, znanstvenog i društvenog života u Istri.
Misu su glazbeno uzveličali Župni zbor Župe sv. Pavla apostola iz Pule pod ravnanjem dr. Andreja Angelinija te uz orguljsku pratnju orguljaša Branka Okmace. Iz Slovenije su nastupili pjevači Cerknog pevskog zbora iz Košane uz instrumentalnu pratnju Urše Krebelj te pod dirigentskom palicom Damjana Morela.
Prije otpusnog blagoslova prigodne zahvale svima koji su dali svoj doprinos u organizaciji događaja, kao i svim hodočasnicima koji su se odazvali na ovaj susret, izrekao je župnik Svetvinčenta vlč. Darko Zgrablić.
Biskupu Štironji su gosti iz Slovenije uručili na dar portret bl. Alojzija Grozdea, a on je po izaslaniku koparsrkom biskupu poslao umjetničku sliku bl. Miroslava Bulešića.
Na kraju misnog slavlja hodočasnici su mogli iskazati čašćenje relikvija bl. Miroslava Bulešića i učiniti svoje prosne i zahvalne zavjete.
Nakon mise druženje uz zajednički objed
Program nakon mise glazbeno je animirala Klapa Teranke iz Pule te Muška pevačka grupa Hrušiške Fantje iz Slovenije.
Nakon misnog slavlja i čašćenja relikvija bl. Miroslava, druženje je nastavljeno uz zajednički objed koji je za sve sudionike osigurala Porečka i Pulska biskupija.
U popodnevnim satima, hodočasnici su posjetili Lanišće, mjestu mučeništva bl. Miroslava Bulešića, gdje je nakon drugog svjetskog rata do „krvave krizme“ 24. kolovoza 1947. pastoralno djelovao vlč. Stjepan Cek, svećenik Slovenac. Mnogi su prije Lanišća obišli Vodnjan i tamošnju župnu crkvu sv. Blaža, u kojoj se već duži niz godina čuva oko 300 relikvija svetaca i blaženika iz raznih vremena povijesti Crkve.
G. Krizman
