Jedno od najprometnijih razdoblja u godini je pred vratima: Advent i Božić. Svi znamo kako se naša kultura udaljila od pravog značenja ovih godišnjih doba. Ponekad se može činiti da smo nemoćni oduprijeti se privlačnosti, pa čak i obvezi da kupujemo i sudjelujemo u raznim događajima u kojima inače ne bismo sudjelovali. Postoji jedan jednostavan način na koji se možemo oduprijeti, oduprijeti se komercijalizmu i okrenuti se natrag na put slavljenja prvog dolaska našeg Spasitelja, Gospodina Isusa Krista.
Svaki dan Crkva nam daje čitanje Svetih pisama za razmišljanje organizirajući liturgiju riječi na misi da nas uvuče u blagdan i doba godine. Došašće i Božić nisu iznimka, a njihova čitanja nude savršen put za bijeg od ometajuće užurbanosti koju svijet nudi, natrag na uzvišeni put promišljanja.
Ponekad čitamo dnevna misna čitanja ali ne vide njihovu vezu s godišnjim dobom ili ih jednostavno uopće ne razumiju. U takvim trenucima, ili kada tražimo dublji pogled, ili drugu perspektivu da povežemo svete riječi s vlastitim životima, postoji prekrasna serija knjiga kojoj se možemo obratiti, pod naslovom, Sigurna luka: biblijska razmišljanja za srce i dom. U njoj autor MC Holbrook vodi čitatelja kroz crkvenu godinu u zasebnom svesku za svako liturgijsko vrijeme. Ovaj prošlo proljeće pogledali smo Holbrookov Uskrsni svezak i zadubili se u tradiciju čitanja takvih meditacija i razmišljanja.
U nadolazećem izdanju iz sezone Ordinary Time, Holbrook piše:
Zašto na površini zvuči kao da misli jedno, a zapravo misli drugo? Jer svojom briljantnom upotrebom hiperbole, Isusova nas je namjera potaknuti na RAZMIŠLJANJE. Isus je sigurno mogao jasno iznijeti svoju lekciju o tome što je potrebno da bismo bili blagoslovljeni, ali tada si ne bismo postavili molitveno pitanje: “Što ovo znači?” Isus namjerava da se njegove riječi MOLE, a ne samo čitaju, jer OVAKO mi “slušamo riječ Božju i obdržavamo je”. Bez ove vrste molitvenog razmišljanja o njegovim dragocjenim riječima, Sveto pismo bi nam u najboljem slučaju postalo dosadno i suhoparno, u najgorem slučaju nepročitano i bez pažnje. Ali dajući nam dijelove slagalice, a ne potpunu sliku, Isus nas potiče da se uključimo u otkrivanje odgovora. Želi da s njim vodimo „živ i djelotvoran“ RAZGOVOR u njegovoj svetoj riječi, a ne samo da se ponašamo kao promatrači ili gledatelji (odnosi se na Luku 11:27-28).
Provođenje vremena uz molitvu uz dnevna misna čitanja i razmišljanja MC Holbrook može nam pomoći da učinimo upravo ono što ona opisuje u ovom odlomku: promišljamo, molimo, meditiramo i razgovaramo s našim Gospodinom upravo o tome što On želi da znamo tog dana kroz veliki dar svetih spisa.
Holbrookovi spisi imaju poseban dar da nam pomognu vidjeti život sub specie aeternitatisodnosno iz perspektive vječnog. Zaglibimo li u svom ili tuđem grijehu? Sub specie aeternitatis. Živimo li u strahu od puta kojim ide naše posrnulo dijete? Sub specie aeternitatis. Vjerujemo li da ćemo konačno biti mirni ako samo možemo kontrolirati ovu ili onu situaciju u našoj obitelji, zajednici ili našem svijetu? Sub specie aeternitatis. Dok neprekidno čitamo Holbrookovu jednostavnu, primjenjivu mudrost, naša se perspektiva mijenja u onu koja slijedi Isusov evanđeoski primjer u molitveni razgovor s Njim promišljenim, i što je još važnije, u veće povjerenje u Njega i Njegove putove.
U predgovoru svoje knjige Advent i Božić, Holbrook piše:
Za mene je to uistinu sve o Spasiteljevu rođenju. Prošli su dani kada je misa bila “dosadna” obaveza koju treba proći kako bih mogao požuriti kući po darove i hranu. Moj najdraži dio Božića je isti kao moj najdraži dio svakog dana: moja ranojutarnja tiha molitva, sama s Gospodinom, uronjena u njegovu riječ.
Stranice koje slijede plod su mog vremena molitve, nasamo s Isusom u njegovoj riječi tijekom sezone koja vodi do blagdana njegova rođenja i nakon toga. Ne tvrdim da pišem kao teolog niti kao proučavatelj Svetog pisma; moja su razmišljanja rezultat mog osobnog proučavanja Biblije, u kombinaciji s meditacijom uz molitvu i, povremeno, duhovnom maštom. Neka vam ove riječi budu blagoslov kao što su bile meni i neka vas nadahnu da odmotate dar koji je Sveto pismo – svih tri stotine šezdeset pet dana u godini.
(Savjet: Nemojte preskočiti ostatak predgovora! U njemu leži prekrasna priča o duhovnom rastu i istinskoj ljubavi prema Svetom pismu i Bogu.)
Još jedan dar koji Holbrook dijeli kroz svoje pisanje jest da nam ne dopušta da ikoga demoniziramo; kada je u iskušenju, ona nas potiče da svoj optužujući prst okrenemo prema unutra. Čineći to, ona nas podsjeća i potiče na povjerenje i veliko pouzdanje u Božje milosrđe prema nama. Taj je dar prikazan u svesku Došašća i Božića, odražavajući čitanja za četvrtak u 2nd Tjedan došašća:
Za onoga tko iskreno traži svetost, patnja drugih često izaziva suosjećanje u srcu i želju da pomogne. U nekim je slučajevima ta želja za pomoći gotovo očajnička; čovjek zamišlja kako bi bilo izdržati takvu bol, ili je možda izdržao takvu bol, budući da je i sam bio tamo. Želja da se drugome olakša patnja može biti sveobuhvatna. Ali evo u čemu je stvar: u našim životima također imamo ljude čija patnja u nama ne izaziva istu takvu reakciju. Možda su to ljudi koji su nas ranili u prošlosti; ljudi prema kojima osjećamo ljubomoru ili ljutnju; ljudi koji nas jednostavno iritiraju, nerviraju ili na neki drugi način izluđuju. Nije da nemamo suosjećanja za njih u njihovoj boli; samo što uz suosjećanje koje imamo… postoji i suosjećanje koje nemamo. Drugim riječima, u usporedbi sa sažaljenjem koje imamo prema drugima u sličnim situacijama, sažaljenje koje nam nedostaje prema onima koji nam se posebno ne sviđaju je upečatljivo vidljivo.
„Napravit ću od tebe sanjke za vršidbu, oštre, nove i dvosjekle, da mlatiš planine i zdrobiš ih, da brda učiniš pljevom…“
Pa zašto patnja onih koje nam je teško voljeti nije uspjela preobraziti naša srca tako da ne možemo zaboraviti sve rane iz prošlosti i bol koju su nam nanijeli — barem ne u potpunosti? Zašto mi — koji se izjašnjavamo kao pobožni kršćani — još uvijek držimo zemaljske “kitnje,” kada bismo do sada trebali znati bolje, trebali bismo moći vidjeti širu sliku Kristove milosrdne ljubavi koja spašava život? Zašto ne prepoznajemo priliku koju nam Gospodin sada daje da dokažemo svoju ljubav prema njemu tako što ćemo suosjećati s onima koje najmanje volimo?
“Nikada ne odustajte od molitve, a ako nađete suhoću i poteškoću, ustrajte u njoj upravo iz ovog razloga. Bog često želi vidjeti kakvu ljubav ima vaša duša, a ljubav se ne iskušava lakoćom i zadovoljstvom.” – Sv. Ivana od Križa
Ako smo zbunjeni i frustrirani oskudnom samilošću koju osjećamo prema onima koji trebaju naše milosrđe i ljubav, tada možemo biti uvjereni da nam je Gospodin dopustio našu slabost. Iako nas može napasti napast da negodujemo, kritiziramo, zamjeramo, shvatimo da su ta iskušenja dopuštena od strane Boga koji želi da ih nadvladamo i tako rastemo u svetosti. On jednostavno “želi vidjeti kakvu ljubav ima naša duša, a ljubav se ne iskušava lakoćom i zadovoljstvom”. Postoji samo jedan način da rastete u ljubavi, a to je ustrajanje u onome što je teško, a ne u onom što je lako.”
Poklonite sebi duhovni dar ovog adventa. Pripremite svoje srce za ljepotu slavlja utjelovljenja Gospodinova mudrošću našeg prijatelja MC Holbrooka. Njezini spisi pomoći će vam da smanjite nepotrebnu buku svjetskog frenetičnog slavljenja svega što je blještavo i zvonko u korist svega što je uistinu svijetlo i lijepo, obuhvaćeno rođenjem našeg Gospodina i Spasitelja. Rado ćete nastaviti slaviti sve do Krštenja našega Gospodina i željno ćete tražiti sljedeći svezak.
Bilješka autora: Za kupnju Sigurna luka: svetopisemska razmišljanja za srce i dom, liturgijska vremena Došašća i Božićaposjetiti Amazongdje su dostupni i svi ostali svesci koji su trenutno u tisku.
Autor fotografije Grant Whitty na Unsplash