Na svetkovinu Srca Isusova koja se obilježava i kao dan svećeničkog posvećenja, u petak 7. lipnja 2024., svećenici i redovnici otoka Krka okupili su se u Krku.
U dvorani Biskupskog ordinarijata najprije su poslušali predavanje dr. sc. Dana Đakovića na temu Umjetna inteligencija i promjena antropološke paradigme – novi duhovni izazovi. Gledajući na umjetnu inteligenciju kao jedan od fenomena ljudske povijesti, s filozofskog stajališta predavače je uveo svećenike u promišljanje o pojmovima istine i paradigme, svrhe i smisla, o definicijama čovjeka koje su se kroz povijest mijenjale, koje nisu statične već traže novo otkrivanje, o pozivu čovjeku da raste u spoznaji i time definira stvari i posebice o poimanju ljudske slobode koja uvelike nadilazi pojam slobodne volje i koja nije datost već se kroz život treba osvajati. Upozorio je na to kako, kao ni spoznaja odn. definicija, tako ni stvaranje nije završeni čin, a tako ni spoznaja istine. Istina jest nepromjenjiva, ali ju je čovjek pozvan stalno otkrivati, oslobađati, mijenjati svoju paradigmu. Umjetnu inteligenciju predstavio je kao fenomen, koji kao i mnogi prije nje zadivljuje i plaši (zbog nepoznavanja tko stoji iza svega, kako će se koristiti, u kojem će se smjeru razvijati i kako će utjecati na život i slobodu čovjeka, koliko smo joj već sada u službi, te koju će se vrsta totalitarizma nametnuti). Ono što nas uče prethodni fenomeni jest da zatvaranje ničemu ne vodi, da moramo razvijati dobro ne plašeći se pred količinom zla te da iako materija uvijek “trči” brže od duha, duh je ipak sustiže i odgovara na etička pitanja i socijalna pitanja i daje odgovore.
Vlč. dr. sc. Anton Bozanić zatim je okupljenima predstavio novo izdanje svoje knjige Biskupi, svećenici i župe na području Krčke biskupije od 1900. godine do danas.
Misno slavlje u biskupijskoj kapeli predvodio je krčki biskup mons. dr. Ivica Petanjak, koji je okupljenima uputio i homiliju. Potaknut Ivanovim svjedočenjem kako je vidio da „vojnik probada srce Isusovo, da iz tog srca teku voda i krv i da na taj način Isus opet daje samoga sebe, daje svu svoju ljubav koja nas po vodi krštenja pere od svakog našeg grijeha i po euharistijskoj krvi hrani i podržava u nama božanski život“, Biskup naglašava poziv da i mi „povjerujemo, da vjerujemo i da budemo dionici te neizmjerne Kristove ljubavi koja se za nas do krajnjih granica predaje, pa čak i onda kad je Krist već predao Duh svoj; makar je već umro ovom svijetu, On se ne prestaje brinuti za nas i na nas misliti.“
Pojašnjava kako „Isusovo uzvišenje ništi kneza ovoga svijeta i postaje središte koje privlači svijet i okuplja ljude oko sebe. Marko kaže da se u trenutku Isusove smrti na križu hramski zastor razdire na dvoje što znači da više ne postoji mjesto i prostor koji je rezerviran samo za neke, nego da u Isusu Kristu svaki čovjek ima pristup Bogu i nebu.“
Nadalje kaže: „Probodeni bok Isusov služi da vidimo Božju utrobu, Božju nutrinu, dubinu Isusa srca. Kroz Isusovo srce ulazimo tamo gdje nikada ne bismo mogli ući, u samu tajnu neizrecive Božje ljubavi.“ (…) „Krv je simbol cjelokupnog postojanja Sina, prolivena u našu korist; voda je živi izvor koji teče iz njegova života ponuđenog za nas. A iz vode i krvi rađa se Crkva, stvorena ne voljom ljudi nego ljubavlju Očevom u tijelu Sina, snagom Duha. Promatrajući ranu, Crkva, svaka vjernička zajednica, rađa se kao zaručnica svoga Gospodina i majka vjernika.“
Biskup Ivica zaključuje: „Srce, osjećaji, intima, ljubav, sve to ima svoju visoku cijenu koja se može razumjeti samo u potpunom sebedarju u kojem čovjek ništa svoga ne zadržava za sebe nego se u potpunosti daruje drugome. Nema savršene radosti i užitka bez potpunog sebedarja, ali to potpuno sebedarje ne dolazi spontano nego zahtjeva puno rada i truda na samom sebi i čvrste volje i odluke da se ustraje na započetom putu.“
Uslijedilo je druženje u samostanu oo. Karmelićana u Krku.
