Subota, 6. 1. 2024.
Svečano misno slavlje na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, u gospićkoj katedrali Navještenja BDM predvodio je kancelar Gospićko-senjske biskupije preč. Mišel Grgurić. Koncelebrirao je gospićki župnik o. Anto Knežević a asistirali su đakon vlč. Karlo Špoljarić i bogoslov Marko Butković.
Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod vodstvom i uz glazbenu pratnju Nikole Perišića.
Na početku euharistijskog slavlja kancelar je, kao što to tradicija nalaže, svetkovinu Bogojavljenja ili Sveta tri kralja, blagoslovio vodu i sol. Čovjek svakim blagoslovom daje zahvalu Bogu. Voda je znak novog života očišćenog od grijeha. Vodi se dodaje sol, simbol nepokvarljivosti. Nas vjernike ta voda podsjeća i na krštenje. Vjernici su je, nakon mise, nalijevali u svoje posude i ponijeli kućama da njome blagoslove svoje domove, urede, dvorišta, vrtove, polja da ih zaštite od vremenskih nepogoda, bolesti i raznih nesreća.
Nakon Evanđelja vlč. Karlo Špoljarić navijestio je datum Uskrsa u 2024. godini. U božićnome vremenu Crkva slavi otajstvo Kristova utjelovljenja i očitovanja, posebno na svetkovinu Bogojavljenja kada su se trojica mudraca s Istoka došli pokloniti malome Djetetu, prepoznajući u njemu Božju ljubav. Na Božju Riječ, postadoše dionici Božjeg naroda. Darovi prineseni novorođenom Bogu očituju otajstvo našeg spasenja. Otajstvo jaslica i Kristova rođenja naviješta njegov križ i uskrsnuće. „Gospodaru vremena i povijesti neprolazna slava u vijeke vjekova. Amen.“
Nakon tog navještaja Vazma, preč. Mišel se u propovijedi najprije osvrnuo na čitanje Knjige proroka Izaije u kojem se može isčitati poziv na ustanak i na stav spremnosti, na bdijenje: „Jeruzalem poput stražara treba biti spreman i čekati svoga Gospodina. Nadalje prorok ističe da će svi koji se budu stjecali u sveti grad Jeruzalem, bilo Židovi bilo poganski narodi, pjevati hvalu Gospodinu koji dolazi. Ovim riječima Bog preko proroka Izaije potiče sve narode na otvaranje svoga srca koje treba biti zagrijano za pravu i istinsku Božju ljubav, koja se je nama očitovala u rođenju Isusa Krista.“
Zatim je nastavio spominjući poslanicu Efežanima u kojoj sveti pisac govori: „Objavom je otkriveno otajstvo.“ Aludirajući na hramsku zavjesu, na dotadašnju podjelu svjetovnog od svetog, sakralnog, prečasni govori: „Možemo slobodno zamisliti da je i objavom Božje riječi i iz našega srca maknuta pregrada razdvojnica, ona pregrada koja nas je grijehom udaljila od Boga, a sada je božanskom milošću i rođenjem Spasitelja u našim srcima, potpuno maknuta.“
Osvrnuvši se na Matejevo evanđelje, propovjednik opisuje događaj u kojem su se mudraci s istoka došli pokloniti malenom Isusu. Evanđelist opisuje kako su se mudraci, pronašavši novorođenog Kralja, obradovali „radošću velikom“, što upućuje na početak Mesijanskih vremena koja svoj početak imaju u utjelovljenju i rođenju Spasitelja Isusa Krista, rekao je propovjednik. Nadalje, opisuje ovaj čudesni događaj kao misterij, u kojem nam nije poznato kako su mudraci znali koju zvijezu pratiti, kako su znali da se rodio Isus: „Osim toga židovski narod je u tom vremenu bio mali narod, još k tome pod vlašću Rima, velesile u tom vremenu, njihov kralj je beznačajan u parametrima onoga svijeta, pa otkuda bi ti mudraci zaključili da se u tom malom i potlačenom narodu rodio neki veliki kralj zbog kojeg oni prihvaćaju ogroman rizik dalekog puta?“ Sve nam to govori kako zvijezda koju su mudraci pratili nije neki kozmički fenomen već: „neko nebesko, odnosno božansko svijetlo koje je osvijetlilo i obasjalo njihovu nutrinu i postalo silna unutarnja energija koja ih je pokrenula na traženje, koja je u njima proizvela veliku želju da se susretnu s tim božanskim kraljem.“
Svoju propovijed prečasni je završio riječima poziva: „Isus želi biti svjetlo svakom čovjeku, želi pokazivati put istine koji jedini vodi prema Bogu i vječnom životu. Zvijezda koju je Bog stavio mudracima na put da ih dovede do mjesta rođenja njegovog Sina nije ugašena, ona uvijek svijetli i Bog ju stavlja svakome od nas da nas vodi do njega samoga. Kada čovjek odluči slijediti Božju zvijezdu ona ga vodi do istinskog cilja i takav čovjek ne može zalutati i pogriješiti na životnom putu. Dopustimo draga braćo i sestre Bogu, ne sutra, već danas da uđe u naša srca i preobrazi ih po svojoj svetoj volji. Dopustimo mu da uvijek bude svjetlo u našim životima i da nas vodi na put spasenja. Amen.“
Na kraju mise, župnik se zahvalio kancelaru te pozvao sve prisutne na blagoslov župne kuće, koji je uslijedio odmah po završetku misnog slavlja.
