Odgojen je na dvoru kralja Klodviga II. te je služio kao dvoranin kralja Klotara III. Svećenik i redovnik benediktinac, postao je 682. nadbiskup Sensa (Burgundija), ali je 685. prepustio svoju nadbiskupiju Sv. Amatusu. Razdijelio je svoju zemlju i sa skupinom redovnika krenuo kao misionar na sjever. Tamo je dvadesetak godina uspješno djelovao kao propovjednik među frizijskim plemenima. Obratio je na kršćanstvo i sina frizijskog kralja Radboda, a na kraju i samog kralja. Vodio je tešku borbu protiv surovih i krvavih običaja, posebno protiv žrtvovanja djece poganskim bogovima. Spasio je mnoge ljude od smrti, među njima i Ovona, koji je postao njegov sljedbenik, redovnik i svećenik.
Vjera misionara i čudesa koja su uz pomoć Božju činili, odvratili su pogane od starih običaja i privukli ih postupno Kristu Gospodinu. Sveti Vulfram preminuo je na današnji dan, 20. ožujka 703., u benediktinskoj opatiji Fontenelle (Normandija). Njegove relikvije prenesene su 1058. u Abbeville. Vulframov životopis napisao je 11 godina poslije njegove smrti benediktinski redovnik Jonas iz Fontenellea. Zazivaju ga osobe u opasnosti na moru, a zaštitnik je francuskog grada Abbevillea (Pikardija) te župa i crkava u Francuskoj i Engleskoj.
J.P., KT
