Nešto o čemu se često ne razumije Toma Akvinski’ sv. filozofska psihologija je njegova definicija volje i intelekta. Iako volju naziva “intelektualnim apetitom”, mnogi su zabrinuti da on promiče neku vrstu robotskog pristupa duhovnosti.
Pojednostavljeno rečeno, “intelektualni apetit” kod Akvinskog ili “volja” tiče se dvije stvari: znati i voljeti. S ove točke gledišta možemo sažeti duhovni život svakog kršćanina. Intelektualni apetit nije samo stroj koji želi znati, već želi upoznati Boga kako bi mogao ljubiti Boga. Akvinski to iznosi prilično jednostavno kada kaže da ne možemo voljeti ono što ne poznajemo, i stoga tražimo da više upoznamo Boga, kako bismo ga mogli više voljeti. Ovo ima smisla u svetom Tomi koji je naslonio svoju glavu na svetohranište plačući jer je njegov um pokušavao shvatiti više o Bogu, ali je naišao na velike poteškoće.
Sada se volja može opisati na više načina osim da je slobodna, prema Akvinskom. Sama volja ima dobrovoljnu i nevoljnu dimenziju. Nehotična dimenzija je da je usmjerena prema Bogu kao Vrhovnom dobru. Aristotel je to objasnio kao sreću, što je ipak isto. Svaki naš praktični izbor vezan je za ovu potragu za srećom u Bogu. Ono što je izbor, nije da je naša volja u konačnici usmjerena prema Bogu, već da možemo odabrati sredstva – bilo da je to način da novac ili čast ili moć ili zadovoljstvo budu naš Bog – naša sredstva za postizanje tog cilja. Na taj način često činimo teške pogreške i vrijeđamo Boga zamjenjujući nestvoreno i Vrhovno dobro nečim potkupljivim, stvorenim i niskim za razliku od Boga. Dobrovoljna se dimenzija stoga uvijek odnosi na sredstvo – put kojim idemo na svom putu prema sreći. Zbog toga nam Isus otkriva da je On Put – i da trebamo ući na uska vrata. On govori ispravno uređenoj slobodnoj volji, koja se raspolaže Njemu, a sva stvorena dobra treba smatrati prije Njega.
Ako želimo mir, prvi korak može jednostavno biti priznanje da će ono što jesmo pronaći svoj savršeni počinak samo u Bogu. Sve ostalo će pojesti moljci.
Fotografija: Javno vlasništvo
