Sveti Sergije, koji se časti 24. veljače, mučeništvo je podnio za vrijeme progona cara Dioklecijana. Bio je stari sudski činovnik iz Cezareje, koji se prestao baviti svojim poslom kako bi se posvetio duhovnim zadovoljstvima samoće i askeze, kada se našao u samome jeku progona.
Naime, prolazio je Cezarejom (utočište mu je bilo nedaleko toga grada) upravo u trenutku kada je upravitelj Armenije i Kapadocije bio okupio mjesne kršćane pred poganskim hramom, primoravši ih na žrtvu bogu Jupiteru, prema carevu nalogu. Sergije, kojega nitko nije poznavao, niti ga je itko prijavio, mogao se neprimjetno iskrasti i potražiti zaklon u šumi. Ali, on se umjesto toga probio kroz gomilu i neprimjetno ugasio plamen upaljen u čast idola.
„Bogovi odbijaju prinose radi prisutnosti kršćana“, pokušali su na taj način objasniti hramski svećenici.
„Ne“, oglasio se u tom trenutku Sergije, pojavivši se ispod žrtvenika: „Razlog leži u činjenici što su ti bogovi nemoćni, dok je svemoguć Bog kojega štuju kršćani.“
Radi tog svojeg svjedočanstva osuđen je na smrt glavosjekom. Toga je dana Jupiter, otac pogana, radi Sergijeve vjere i mučeništva morao ostati praznih ruku.
Ime Sergije latinskog je porijekla i znači čuvar.
J.Vr.,KT
