Sveti Šarbel Makhlouf jedan je od najpoznatijih svetaca Libanske Maronitske Crkve i katoličkog svijeta. Ovaj skromni redovnik i pustinjak živio je povučenim životom molitve i askeze, no nakon njegove smrti 1898. godine, njegovo tijelo ostalo je neraspadnuto i ubrzo su počela svjedočanstva o čudesnim ozdravljenjima po njegovom zagovoru. Danas je poznat kao veliki čudotvorac, a njegovo ime se štuje diljem svijeta.
Rani život i duhovni poziv
Rođen kao Jusef Antun Makhlouf 8. svibnja 1828. u libanskom selu Beka Kafra, potekao je iz siromašne, ali pobožne obitelji. Nakon što mu je otac umro, Jusef je rastao uz svoju majku Brigidu, koja ga je odgajala u duhu maronitske tradicije i duboke vjere. Već od malih nogu pokazivao je posebnu ljubav prema molitvi i osami, često provodeći sate u kapelici u molitvi.
Kada je navršio 23 godine, Jusef je odlučio napustiti obitelj i pridružiti se maronitskom redu u manastiru Našraž. Ondje je primio redovničko ime Šarbel, po starokršćanskom mučeniku iz Antiohije. Nakon novicijata nastavio je teološki studij, a 1859. godine zaređen je za svećenika.
Pustinjak posvećen Bogu
Unatoč tome što je bio zaređen, Šarbel je osjećao snažan poziv na još dublji život molitve i kontemplacije. Nakon 16 godina provedenih u manastiru, povukao se u malu isposničku ćeliju u blizini samostana sv. Marona u Annayi, gdje je proveo sljedećih 23 godine u strogoj askezi. Njegov dan sastojao se od molitve, posta i ručnog rada, a sve što je posjedovao bile su njegove haljine, sveta pisma i ikone.
Njegov se život isticao jednostavnošću i predanošću Bogu. Rijetko je govorio, a kada bi to činio, bilo je to samo u službi Božje riječi. Poznato je da je često molio za bolesne i potrebite, a ljudi su počeli svjedočiti o čudesnim ozdravljenjima.
Smrt i čuda nakon smrti
Dana 16. prosinca 1898., dok je služio svetu misu, Šarbel je doživio moždani udar. Umro je nekoliko dana kasnije, na Božić 24. prosinca. Pokopan je u jednostavnom grobu u samostanu Annaya. No, ubrzo nakon smrti, događalo se nešto neobjašnjivo – iz njegova groba počela je izlaziti neobična svjetlost, a njegovo tijelo ostalo je netaknuto i iz njega je izlazila čudotvorna tekućina s ljekovitim svojstvima.
Ljudi iz cijelog svijeta počeli su dolaziti na njegov grob, moleći za ozdravljenje i pomoć. Tijekom godina zabilježeni su brojni slučajevi neobjašnjivih ozdravljenja, uključujući i medicinski dokumentirane slučajeve, što je dovelo do njegove beatifikacije 1965. godine, a kasnije i kanonizacije 1977. godine od strane pape Pavla VI.
Štovanje Svetog Šarbela danas
Danas je Sveti Šarbel jedan od najštovanijih svetaca, posebno u Libanonu, ali i širom svijeta. Njegov grob u samostanu sv. Marona u Annayi postao je mjesto hodočašća, gdje tisuće vjernika svake godine dolaze moliti i tražiti njegov zagovor. Smatra se zaštitnikom bolesnih i onih koji traže duhovnu obnovu.
Njegov blagdan slavi se 24. srpnja, a mnoge crkve širom svijeta posvećene su njemu. Vjernici vjeruju da se njegova svetost očituje kroz neprekidna čuda i zagovore koje pruža onima koji mu se mole s vjerom.
Zaključak
Sveti Šarbel Makhlouf ostavio je dubok trag u srcima vjernika diljem svijeta. Njegov život bio je primjer potpune predanosti Bogu, a njegova smrt postala je izvor milosti za mnoge. I danas, više od sto godina nakon njegove smrti, njegovo ime se štuje, a vjernici svjedoče o njegovoj pomoći u najtežim trenucima. Njegova poruka je jasna – kroz molitvu, poniznost i vjeru možemo pronaći put do Božje ljubavi i milosti.
