Sveti Petar Damjan, pokretač reforme Crkve prije 1000 godina

Osoblje ACI Prensa, 21. veljače 2024. / 04:00 ujutro

U vremenima kada istina vrijeđa, a kršćanska načela i vrijednosti izgledaju razvodnjena ili relativizirana, vrijedi se prisjetiti velikog crkvenog učitelja svetog Petra Damjana, kojeg se Crkva spominje svakog 21. veljače.

Petar Damjan (1007. – 1072.) u početku je živio kao benediktinski redovnik, ali je, osjetljiv na potrebe svoga vremena, prihvatio biti zaređen za biskupa, a zatim za kardinala. Dao je vrlo važan doprinos crkvenoj obnovi 11. stoljeća, koja je svoj vrhunac imala u gregorijanskoj reformi.

Molitva i razlučivanje

Petar Damjan bio je čovjek duboke molitve i sabranosti. Upravo zbog toga, on je znao razlikovati što je bitno za postizanje savršenstva milosrđa. Reformatorski poriv koji ga je karakterizirao kroz cijeli život izvirao je iz autentičnog unutarnjeg života i iz marljivog kontakta s Bogom i sa svojom nutrinom.

Ovaj je svetac dobro znao da je za nasljedovanje Krista potrebno oblikovati i jačati dušu, osobito um. Ovako on sam to lijepo izražava: „Neka vam nada podigne radost, neka ljubav rasplamsa vaš žar. Tako će vaš um, dobro sit, moći zaboraviti vanjske patnje i napredovati u posjedovanju dobara o kojima razmišlja u sebi.”

‘Damiani’

Svetac je rođen 1007. godine u Ravenni u Italiji. Izgubio je roditelje dok je bio vrlo mlad i ostavljen je na brigu jednom od svoje braće koji se nije dobro ponašao prema njemu. No, na njegovu sreću, drugi njegov brat, nadsvećenik Ravenne, sažalio mu se i preuzeo brigu o njegovom obrazovanju. Uz njega se Petar osjećao kao sin, zbog čega je odlučio uzeti ime ovog brata: “Damiani” (Damjan).

Kako je Petar rastao, pokazivao je sve veću sklonost molitvi, meditaciji i postu dok je u isto vrijeme bio velikodušan prema onima koje je Bog najviše volio – siromasima. Svetac je dijelio hranu onima koji su bili gladni, a koje je primao u svoj dom.

Hrana duše, snaga uma

Duhovni put Petra Damjana započeo je s benediktincima. Oduševljen reformom sv. Romualda (951.–1027.), zamonašio se u samostanu Fonte Avellana. Potaknut vrlo velikim žarom, Petar se posvetio prakticiranju najstrožih disciplina i strogosti. Nosio je kostrijet, hranio se samo kruhom i vodom i bičevao se; međutim, njegovo tijelo nije moglo dugo izdržati i osjetno je oslabilo. To ga je natjeralo da se smiri.

Redovnik je tako shvatio da ove prakse same po sebi ne jamče krepost i da u većini slučajeva strpljivost može biti najbolja pokora; tim više usred žalosti ovoga života, koje Bog dopušta da nas pouči.

Reformator monaškog života

Nakon smrti opata samostana Fonte Avellana, Petar je preuzeo dužnost priora. Njegova želja za jačanjem i poboljšanjem života redovnika konkretizirana je u reformama koje su dale dobre rezultate.

Osnovao je još pet zajednica benediktinskih pustinjaka, potičući redovnike da uvijek traže duh šutnje, milosrđa i poniznosti. Sveti Dominik Loricato i sveti Ivan od Lodija, njegovi učenici, sinovi su tih reformi.

Godine 1057. Petar Damjan proglašen je kardinalom i biskupom Ostije, odrekavši se onoga što mu je najviše godilo: života u tišini i samoći.

Njegovo dobro ime postalo je svima poznato, a on je znatno povećao kontakt koji je već imao s rimskom kurijom, pa čak i s papom. Napisao je brojna pisma u kojima je kritizirao “simoniju” — kupnju duhovnih dobara kao da su materijalna dobra, što uključuje crkvene službe, vršenje sakramenata, sakramente, trgovinu relikvijama i obećanja molitve.

Napisao je takozvanu Knjigu o Gomori (naslov koji aludira na starozavjetni grad Gomoru) i oštro je istupio protiv nečistih običaja svog vremena. Pisao je i o dužnostima klerika i redovnika, kojima je umjesto dugotrajnog posta preporučio duhovnu disciplinu.

Budućnost Crkve

“Nemoguće je obnoviti disciplinu nakon što je propala; ako mi, zbog nemara, dopustimo da se pravila više ne koriste, buduće generacije se neće moći vratiti na primitivno poštivanje. Čuvajmo se takve pogreške i vjerno prenosimo našim nasljednicima ostavštinu naših prethodnika“, oštro je napisao svetac, zabrinut zbog odgovornosti koju imamo prema budućim naraštajima kršćana.

Zanimljivost o svetom Petru Damjanu: U slobodno vrijeme izrađivao je drvene žlice i drugo posuđe za svoju braću u vjeri.

Posljednja epizoda

Papa Aleksandar II poslao je Petra Damjana da riješi problem u Ravenni, gdje se nadbiskup otvoreno pobunio i izazvao ekskomunikaciju. Nažalost, svetac je stigao nakon što je prelat umro, ali je njegov primjer pravde i milosrđa u bratskom ispravljanju bio toliki da su pomagači buntovnika prepoznali svoju pogrešku, preuzeli svoju pokoru i promijenili svoje ponašanje.

Na povratku u Rim, Petar Damjan se razbolio za vrijeme boravka u samostanu u predgrađu Faenze i ondje umro 22. veljače 1072. godine.

Dante Alighieri, autor Božanstvene komedije, u XXI pjevanju “Raja” smješta svetog Petra Damjana u Saturnovo nebo, predodređeno za visoke kontemplativne duhove. Crkvenim ga je naučiteljem 1828. godine proglasio papa Lav XII.

(Priča se nastavlja u nastavku)

Pretplatite se na naš dnevni bilten

Ovaj je članak izvorno objavio ACI Prensa, CNA-in partner za vijesti na španjolskom jeziku, a CNA ga je preveo i prilagodio.