Objava gosta Dereka Caudilla
Danas je svetkovina svetih nevinih, na koju se Crkva sjeća događaja opisanih u drugom poglavlju Evanđelja po Mateju: kada je Herod, u pokušaju da ubije Isusa, naredio istrebljenje svih dječaka u Betlehemu i okolici koji su bili dvije godine i mlađi.
Zanimljivo mi je da Crkva tradicionalno slavi ovaj blagdan kao slavlje mučeništva. Riječ “mučenik” dolazi od grčke riječi za “svjedok”, a Katolička crkva koristi taj izraz za označavanje nekoga čija je smrt donekle rezultat svjedočenja kršćanske vjere. Sveti Augustin je rekao da budući da su ta djeca umrla umjesto Krista i igrala su važnu ulogu u povijesti spasenja (Herod ih je ubijao jer se nadao da je jedan od njih Isus), Bog im milostivo daje nebesko priznanje i nagradu za mučeništvo Njegove ljubazne dobrote, iako su bili premladi da izaberu ovu žrtvu. Takav i veći je intenzitet Očeve želje da da dobro svima nama ljudima, u kojoj god dobi bili.
Bilo je to prije dvije tisuće godina, a priča ima sretan kraj. Ali sada usmjeravam pozornost na suvremeni masakr male djece koji se događa diljem svijeta, čak i ako to nije potpuno ista vrsta čina ili motiviran na isti način kao Herodov. Govorim o “izravnom” pobačaju. Najpotpuniji argumenti za pogrešnost izravnog pobačaja mogu se lako pronaći u mnogim drugim izvorima. Ono što želim učiniti ovdje je povući vezu između Svetih Nevinih i pobačenih “beba”, “fetusa”, “embrija” – koju god lingvističku oznaku želite; svi znamo da govorim o posebnom, ljudskom obliku koji žena začne i koji živi, raste u njoj, bez obzira na dob.
Obratite pažnju na naziv, “Sveti nevini”. Zapravo, kada razmislimo o tome, nisu li žrtve izravnog pobačaja također uvijek “nevine” pred razlozima koji zbunjujuće, zavedene ili povrijeđene ljude koriste kako bi opravdali taj čin? Ovdje imam samo mjesta da se pozabavim jednim od najkontroverznijih razloga: začećem silovanjem. Sad, mora da je teško izvan moje mašte za ženu ili mladu djevojku koja je bila ovako zlostavljana da se tada osjeća kao da mora razmišljati i možda napraviti pobačaj jer se, možda, boji da će je zauvijek podsjećati na svoju traumu. Ne tvrdim da razumijem taj proces razmišljanja i ne osuđujem nepromišljeno nikoga tko je bio u takvoj situaciji. Ni Krist ne osuđuje. No, ipak moram moliti čitatelja da uvidi da izravni pobačaj nije rješenje i pogrešan izbor.
Djetetovo pravo na budućnost nema nikakve veze s načinom na koji je ono začeto. Začeti je nevin za silovanje; ne možemo osuditi nevine da zbog toga izgube svoju šansu za život. Zašto ga tjerati da plati konačnu ovozemaljsku posljedicu – gubitak života – za nešto sigurno uvrnuto i užasno, ali to je ipak bilo izvan njihove kontrole? To je krajnje nepravedno, slično ubojstvu svetih nevinih: oba scenarija uključuju ljude koji oduzimaju mlade, bespomoćne živote kako bi nešto postigli. Začeto ljudsko biće je nevino i zaslužuje našu ljubav i brigu. Postoje pravi, zdravi načini da se majka počne nositi s takvom traumom, a da ne plati tu užasnu cijenu.
Abortus ionako nikada neće uništiti događaje iz prošlosti; samo jedan sadašnji rezultat. I dobar rezultat! Nije li svaki život dragocjen, a pogotovo ljudski? Zapravo, razmislite o ovome: dijete bi moglo biti najbolja stvar koja proizlazi iz tako inače zlog događaja. I za sve ostale situacije gdje je u pitanju izravni pobačaj vrijede isti univerzalni principi. Ljudski život uvijek je beskrajno vrijedan, a svaka osoba u razvoju uvijek je nevina prema navodnim neugodnostima svog rođenja. Stoga je uvijek pogrešno oduzeti ili spriječiti taj život nepotrebnim pobačajem.
Za života i ljubavi, neka nam Bog pomogne da pomognemo u ozdravljenju onih koji su bili žrtve seksualnog zlostavljanja ili koji su bili uključeni u pobačaj, da otvorimo oči za istinu i da zauvijek stanemo na kraj izravnom pobačaju. Amen. Mir.
[author] [author_image timthumb=’on’]https://ignitumtoday.com/wp-content/uploads/2011/10/Derek-Caudill.jpg[/author_image] [author_info]Derek Caudill ima 20 godina. Živi u sjeveroistočnoj Georgiji i prešao je na katoličku vjeru 2009. nakon što je služio kao nedenominacijski evangelizator. Studirao je englesko obrazovanje i filozofiju na koledžu North Georgia i Državnom sveučilištu nekoliko godina, a sada se sprema prijeći na franjevačko sveučilište sljedeće jeseni kako bi završio diplomu. Nada se da će se oženiti, predavati i pisati. On na sreću uživa u sudjelovanju u ravnoteži svih vrsta fizičkih, društvenih i mentalnih aktivnosti na slavu Božju, jer se ta slava nalazi u “čovjeku potpuno živom”.[/author_info] [/author]
