Car Karlo je to shvatio doslovno te je uz dosadašnji naslov rimskog patricija dodao sebi i naslov “Branitelj Crkve”. Papa Lav III. nastojao je dovršiti dijalog između Rima i Carigrada, koji se odnosio na pitanje Kristova božanstva. Rasprave su se vodile oko riječi Filioque – “i Sina”, koja je bila nadodana Vjerovanju. Bizantinci su smatrali da to zadire u samu bit Trojstva.
Da bi spriječio daljnje nesuglasice, papa je odredio da se riječ Filioque može, ali i ne mora koristiti u Vjerovanju.
Lav III. je dao da se Nicejsko vjerovanje ugravira u srebrnu ploču kako se ne bi mijenjalo u budućnosti kako komu odgovara. Dodao je: „Ja, Lav, stavio sam ovo za ljubav i zaštitu prave vjere“.
Zbog papine očite naklonosti prema Karlu Velikome javila se protufranačka skupina. Nju su predvodila dva nećaka pok. pape Hadrijana, koji su i sami željeli papinski položaj. Tijekom jedne svečane procesije, ugrabili su papu i odvukli ga u neku sporednu uličicu. Tamo su ga plaćenici oslijepili i ozlijedili mu jezik. Obavivši svoj posao, odvukli su ga u neki samostan i zatvorili. No, Rimski martirologij spominje čudo: papa je progledao i ozdravio. Kad su u noći došli pristaše – zdrava su ga oslobodili.
Papa se uputio u Franačku, u susret Karlu Velikom. Tražio je vojnu i političku pomoć, što mu je on obećao. Istovremeno je potvrdio dokument po kojemu papi ne može nitko suditi.
Karlo Veliki je za Božić 800. godine došao u Rim. U božićnoj noći, vrlo raskošno uz veliko slavlje, papa ga je okrunio carskom krunom u crkvi Svetog Petra. Tako je rođeno Sveto Rimsko Carstovo, koje je ostalo na pozornici Europe osam stoljeća.
Lav III. je osnivač Palatinske škole iz koje će se kasnije razviti Pariško sveučilište.
Papu Lava III. na njegovu hodočašću u mjesto San Lorenzo napali su urotnici, koji su mu prije ubojstva kanili iščupati jezik i iskopati oči. Zahvaljujući Božjoj Providnosti u tome nisu uspjeli jer su Lavu rane čudom zacijelile. Zbog toga je kanoniziran 1673. i postao je zaštitnikom onih koji su oboljeli od bolesti jezika.
J.P., KT
