U vremenu teškom po Crkvu Kornelije je 251. izabran za rimskoga biskupa. Za razliku od svog protivnika, pape Novacijana, uspješno je zastupao stajalište da se onim kršćanima pokajnicima, koji su u progonstvu otpali od vjere, opet otvore vrata Crkve. I tako je u samom središtu kršćanstva došlo do raskola. Sporne točke nisu bile teološke naravi. Radilo se o pastoralnoj praksi. Pitanje je bilo kakav da se zauzme stav prema onima koji su u progonstvu otpali od vjere?
Stoga je Kornelije sazvao sinodu u Rimu koja je Novacijana i njegove pristaše isključila iz Crkve. Papa je za svoj stav dobio potvrdu s raznih strana i od onih koji su pripadali drugim mjesnim Crkvama.
Kornelije nije imao na raspolaganju mnogo vremena da radi na crkvenom jedinstvu. Kad je, naime, za Decijeva nasljednika, cara Gala, opet buknulo progonstvo protiv kršćana, papa Kornelije prognan je u Centumcellae, današnja Civitavecchia, gdje je umro 14. ili 15. rujna 253. Tijelo mu je kasnije pokopano u Kalistovim katakombama, a Crkva ga ubraja u mučenike.
Ciprijan se rodio u Kartagi oko 210., u poganskoj obitelji. Obavljao je najprije službu odvjetnika. Zatim se obratio na kršćanstvo, postao svećenik i napokon kartaški biskup. U burnim vremenima veoma je dobro primjerom i spisima upravljao Crkvom. Za Valerijanova progonstva bio je najprije prognan, a zatim pred licem svoje crkvene zajednice pogubljen.
Sveti Ciprijan je po svojim spisima bio veoma značajan učitelj rane Crkve. O njemu piše Sv. Jeronim: “Suvišno je govoriti o njegovoj veličini, kad su njegova djela sjajnija od sunca.” Njegova je pisana ostavština dogmatske, apologetske i ćudoredne tematike. Uz to, značajan je utjecaj i njegovih pisama koja su prigodnog oblika, napisana da točno označe neki nauk, poprave zablude, promiču krepost, otklone razdore.
Kako je silan značaj imao Sv. Ciprijan doznajemo i iz toga što je od početka veoma ozbiljno shvaćao kršćanski život. Još kao katekumen položio je zavjet čistoće i podijelio siromasima velik dio svojih posjeda. Osim toga, odrekao se navike čitanja poganskih pisaca, posvetivši se isključivo proučavanju Svetoga pisma i čitanju kršćanskih spisa.
J.P., KT
