Papa Zefirin je Kalista postavio za svoga savjetnika i povjerio mu upravu groblja u blizini via Appie – sada Kalistove katakombe. Nakon Zefirinove smrti rimska je zajednica izabrala Kalista za njegova nasljednika.
Vodio je Crkvu u relativno mirnom vremenu, jer je car Elagabal (218. – 222.) bio zaokupljen državnim problemima. Premda se sa sigurnošću ne može ustvrditi, crkvena mu povijest općenito daje pet godina pontifikata od 217. do 222.
Pred Kalistom kao rimskim biskupom stajali su teški zadaci. Jedan je od njih bio doktrinarne naravi: Sabelijevo krivovjerno naučavanje, koje je odviše naglašavalo Božje jedinstvo pa je Oca, Sina i Duha Svetoga proglasilo samo raznim načinima očitovanja jednoga Boga, niječući stvarne razlike između triju Božanskih osoba. Sabelijev je nauk u rimskoj kršćanskoj Crkvi stvorio raskol. Zato je Kalist isključio iz crkvene zajednice Sabelija i njegove pristaše.
Međutim, pred njim su stajali još teži pastoralni zadaci. Problem je bila praksa pokore, zatim odmjerenost u dijeljenju oproštenja te napokon pitanja bračnoga morala. Rimska se zajednica neprestano povećavala, a to je pred dušobrižnike stavljalo nove probleme. Njihovo se rješenje očekivalo uz djelotvornu pomoć pape Kalista. U Crkvi su se javljale tendencije pretjerane strogosti, s druge pak strane, i prevelike popustljivosti. Kalist se priključio ovoj drugoj struji jer je bio uvjeren kako je čovjek po naravi slab. To mu nije baš pribavilo velik ugled. Štoviše, napadale su ga vrlo ugledne osobe u tadašnjem kršćanstvu: veliki pisac Tertulijan te Hipolit Rimski kojega će Kalistovi protivnici izabrati za suparničkoga biskupa Rima, što mu je priskrbilo da bude u povijesti upamćen kao prvi protupapa, ali i svetac koji je umro pomiren s Crkvom.
Nakon Sv. Augustina, koji je rekao da je Crkva corpus permixtum, a to znači zajednica i svetaca i grješnika, Kalistov je stav postao posve razumljiv.
Ovaj je Papa dao sagraditi crkvu Svete Marije na Trastevereu. To je prva crkva posvećena Bogorodici. Tijekom vremena obogaćena je značajnim umjetničkim djelima. Nastavio je uređenje katakombi, koje je započeo papa Zefirin. Po završetku radova nazvane su Katakombe Sv. Kalista – na via Appii. U njima je pokopano 46 papa i oko 200 000 kršćana.
Povijesno provjerenih podataka o smrti Sv. Kalista nema. Moguće je da je ubijen oko 222. tijekom narodnog ustanka.
Prema apokrifnim Djelima Svetog Kalista, rimski svećenik Asterije, pronašao je njegovo tijelo nakon što je bačeno u bunar te ga noću pokopao. Asterija je zbog ovoga uhitio prefekt Aleksandar, a zatim su ga ubili tako što su ga bacili s mosta u rijeku Tiber.
Zemni ostatci pape Kalista pokopani su na groblju Calepodius na Aurelijevoj cesti, a obljetnica njegove smrti 14. listopada, zabilježena je u Depositio Martirum iz 4. stoljeća te u kasnijim martirologijima. Na taj nadnevak Katolička Crkva i slavi njegov spomendan. Relikvije Sv. Kalista prenesene su u 9. stoljeću u Baziliku Santa Maria in Trastevere.
Danas ga se molitveno zaziva kao zaštitnika grobara i grobljanskih radnika.
J.P., KT
