Rođen je 280. na području grada Nikomedije u današnjoj Turskoj. Otac mu je bio rimski vojnik, potomak plemenitaške obitelji. Poslije njegove smrti s majkom je otišao u Palestinu gdje je stupio u vojsku te postao časnikom. Zbog svojih religijskih uvjerenja došao je u sukob sa zapovjednim strukturama u vojsci. Ubijen je za Dioklecijanovog progona kršćana 303. podnijevši mučeništvo.
Grob mu se nalazio u Palestini i bio je poznato mjesto hodočašća. Tradicija je prekinuta u 12. stoljeću, kad je kad je Saladin za vrijeme križarskih ratova srušio crkvu posvećenu Sv. Jurju.
Od najstarijih vremena slave ga i časte mnogi vjernici, ali i romanopisci te pjesnici zbog čega je teško ustvrditi točan životopis. Također, poznata slika na kojoj ubija zmaja ili zmiju dio je toga kulta koji se stvarao oko ovog mučenika.
Ipak, njegovo je štovanje u povijesti svetaca pravi fenomen. U Siriji se pojavljuju već u IV. stoljeću crkve posvećene Sv. Jurju. U Egiptu ima njemu u čast više od 40 crkava i samostana, a na otoku Cipru nalazilo se čak 60 Jurjevih svetišta. U Carigradu mu je podigao crkvu nitko manji nego sam car Konstantin Veliki. U Grčkoj se Sv. Juraj slavi uz Sv. Demetrija, Prokopija i Teodora kao veliki mučenik. S Istoka se njegovo štovanje vrlo brzo proširilo i na Zapad, u Rim, u Italiju, Francusku, Mainz, a onda i u Englesku i Škotsku. Kao svoga zaštitnika slavili su ga srednjovjekovni vitezovi i križari. Seljaci su ga počeli zazivati kao zaštitnika najprije svojih konja, a zatim i ostalih domaćih životinja.
Njega su svojim spisima proslavili Sv. Grgur Turonski, Venancije Fortunat, pjesnik himana, Sv. Andrija Kretski i Sveti Petar Damiani.
U Vrhbosanskoj nadbiskupiji tri župe imaju ovoga svetca za zaštitnika: Vitez, Derventa i Morančani.
Ime mu je latinskog porijekla i znači seljanin, seljak.
Ž.I., KT
