Sveti Joakim i Ana potječu iz kraljevskog Davidova roda. Roditelji su Blažene Djevice Marije. Njihova se imena, ne spominju u Svetom pismu, ali se nalaze u apokrifnom spisu iz 2. stoljeća pod naslovom Protoevanđelje Sv. Jakova. Ime Joakim u hebrejskom jeziku znači „pripremanje Gospodinovo“ i posve odgovara onomu što se događalo u Joakimovu životu.
Prema tom apokrifnom spisu, Joakim i Ana nisu mogli imati djece pa su molili Boga da im udijeli taj dar. Joakim je kao bogat čovjek svoje prihode dijelio na dva dijela. Jedan dio je davao narodu, a drugi dio je prikazivao Gospodinu kao žrtvu. Tako ga je jednom zgodom, dok je u hramu prinosio žrtvu, neki Ruben ukorio što nema djece, ciljajući na njegov grešan život, jer se u židovstvu vjerovalo da pravedan čovjek nikad ne ostaje bez potomstva.
Potomstvo je Božji blagoslov, potvrda pravednosti pojedinaca pred Bogom. Što je netko imao više djece, to više je bio mio Gospodinu i to više je uživao njegovu naklonost i blagoslov. Joakim je bio postiđen tim događajem, pa se tijekom 40 dana povukao u pustinju da posti i moli ne bi li mu se Gospodin smilovao i dao potomka. Isto je kod kuće činila i njegova žena Ana.
Anđeo joj se ukazao i rekao da će joj utroba biti blagoslovljena, a isto je doživio i Joakim. Odmah je prinio 10 jaganjaca kao žrtvu zahvalnicu pred Gospodinom za obećanje koje im je dano. Ana je u poodmakloj dobi rodila djevojčicu kojoj su nadjenuli ime Marija, a u trećoj godini su je prikazali Gospodinu.
Sv. Ani se u zagovor utječu žene koje žele djecu, trudnice, porodilje i majke općenito. U Njemačkoj su Sv. Anu štovali rudari, rezbari drveta i ebanovine te zlatari. Anu se zaziva i moli za dobru smrt, jer se vjeruje da je na času njezine smrti k njoj došla njezina kćer Marija s djetešcem Isusom. Štuju ih, posebno Svetu Anu, uz katolike, i pravoslavci, anglikanci i muslimani. Na papinskom dvoru Sv. Anu osobito su štovali konjušari, pa su na njezin blagdan priređivali svečanu procesiju. Svjedok je toga kulta crkva Sv. Ane u Vatikanu, podignuta 1505.
KT
