SVECI & UMJETNOST: Veliki misionar je u svoje vrijeme prepoznao ono što ostaje istinito i danas: ‘Žetva je velika, radnika malo.’
Došašće je povlašteno vrijeme crkvene godine. Kako bi se istaknuo advent kao vrijeme priprave za Božić, obveznih svetačkih blagdana u adventskim radnim danima ima vrlo malo, što znači da su oni koji se spominju doista važni za Crkvu. Prvi primjer takvog sveca je 3. prosinca: Sveti Franjo Ksaverski.
Sveti Franjo Ksaverski (1506.-1552.) bio je jedan od prve generacije isusovaca koji su poznavali svetog Ignacija Loyolu. Sveti Franjo Ksaverski ističe se kao “apostol Azije”.
Rođen u sjevernoj Španjolskoj, sveti Franjo Ksaverski školovao se u toj zemlji prije nego što je otišao nastaviti studij u Pariz, gdje je upoznao Ignacija, koji se usmjerio na više duhovne potrage. Po završetku studija neko je vrijeme bio učitelj, a kasnije i njegovatelj bolesnika u Veneciji. Godine 1537. zaređen je zajedno sa svetim Ignacijem Loyolom.
Novi isusovački red bio je na odobrenju u Rimu 1539.-40., ali je portugalski kralj već tražio da se angažiraju misionari za evangelizaciju Istočne Indije. Sveti Ignacije je poslao Franju Ksaverskog.
(Prisjetite se svoje povijesti Doba otkrića. Kad su Turci zatvorili kopneni put začina iz Azije, Portugal i Španjolska su se u početku natjecali u pronalaženju pomorskog puta do Indije. Portugal je to prvi učinio, kružeći oko Afrike dok na kraju nije preplovio preko Indije Oceana do same Indije, Španjolska, pod Ferdinandom i Isabellom, angažirala je genovskog mornara po imenu Christoper Columbus koji je mislio da može oploviti svijet i dosegnuti ga. Indija. Nažalost, nije znao da dva kontinenta blokiraju put, zbog čega je isprva mislio da su Zapadna Indija Istočna Indija.)
Od 1541. do svoje smrti 1552., sveti Franjo Ksaverski je prešao ogromne dijelove Azije i evangelizirao mnoge narode. On se s pravom može nazvati “Sv. Pavao” iz Azije.
Počeo je u Indiji, stigavši u Gou 1542. Goa je postala baza portugalskih (i Franje Ksaverskog) operacija na indijskom potkontinentu, katoličkoj enklavi koja je ostala portugalski teritorij do 1961., kada ju je Indija nasilno pripojila.
Sveti Franjo Ksaverski putovao je po zapadnom Indijskom potkontinentu i susjednim otocima, uključujući Šri Lanku (bivši Cejlon). Kako su stizali novi isusovci, ostavljao im je upravljanje zajednicama koje je osnivao dok je odlazio dalje. Do 1545. putovao je na istok, šireći Evanđelje u ono što danas zovemo Malezija. (Postoji tradicija koja tvrdi da je sv. Franjo Ksaverski također posjetio Filipine, iako je to osporavano).
U Maleziji je sveti Franjo Ksaverski susreo Japanca koji ga je zainteresirao za tu otočnu državu te je od 1549. do 1552. tamo sudjelovao u širenju Evanđelja. Godina 1552. zatekla ga je u Goi.
Krajnji san svetog Franje Ksaverskog pokazao se nedostižnim. Godine 1552. ponovno je zaplovio na istok, do odredišta Kina. Nikad nije stigao tamo. Opozicija ga je pratila, a teškoće prošlog desetljeća uzele su svoj danak. Kako je postajao sve bolesniji na moru, njegov je brod pristao na ono što se danas zove otok Shangchuan, koji se nalazi u blizini kineske obale i jugozapadno od današnjeg Macaa i Hong Konga. Tamo su svecu sagradili jednostavnu kolibu u kojoj je i umro. Vratili su njegovo tijelo u Gou, gdje je i danas. Proglašen je svetim 1622. Godine 1927. proglašen je zaštitnikom misija.
Svečeva su putovanja na neki način odražavala širenje portugalskog utjecaja u Aziji. Za razliku od Južne Amerike (Brazil) ili Afrike (Zelenortska ostrva, Gvineja, Angola, Mozambik) gdje su Portugalci s vremenom osnovali velike kolonije (ostavši u Africi do 1970-ih), njihova podviga u Aziji bila su više ograničena na manje obalne kolonijalne trgovačke postaje (Goa i Makao). Macao neće doći pod veću portugalsku kontrolu sve do pet godina nakon Franjine smrti, i to će ostati do 1999. godine.
Na mnoge načine Kina – čije ime “Zhongguo” (中國) znači “Srednje kraljevstvo” – sebe je smatrala najnaprednijom i najciviliziranijom zemljom u istočnoj Aziji, s poviješću koja seže prije vremena Krista. Uvjerena u svoju kulturnu superiornost, Kina je na mnogo načina ostala zatvorena za vanjske/zapadne utjecaje, izolacija koja je u praksi trajala sve do 19. stoljeća („stoljeće poniženja“) kada su europske kolonijalne države i Japan podijelili kineski teritorij, osobito na obala. Čak i da ga smrt nije sustigla, sveti Franjo Ksaverski vjerojatno bi smatrao Kinu svojim najtvrđim orahom: uzmite u obzir da je njegov kolega isusovac, Matteo Riccirođen u godini kada je Francis umro i stigao 30 godina kasnije u Macao, otkrio je da je proces ulaska u Kinu, a potom i stjecanja povjerenja u njoj, bio dug i naporan, oduzevši mu gotovo tri desetljeća života.
Od svih regija svijeta, prisutnost Crkve je najslabija tamo gdje je ljudska populacija najveća, u južnoj i istočnoj Aziji. Bez obrane sadašnjeg vatikanskog Ostpolitik s komunističkom Kinom, katolički prodor u taj dio svijeta ostaje veliko polje evangelizacije. Može se usporediti sloboda i širenje Crkve u Tajvanu s kopnom, ali čak i na tom otoku katolicizam ima mnogo toga za pokriti. Sveti Pavao iz Azije prepoznao je ono što ostaje istinito u naše vrijeme: “Žetva je velika, a radnika malo.”
Naš svetac je prikazan u umjetnosti španjolskog romantičnog slikara Francisca de Goye iz 18. stoljeća. “La Muerte de San Francisco Javier” naslikana je uljem negdje između 1771. i 1774. i danas se nalazi u Muzej Zaragoze u Španjolskoj.
Sveti Franjo Ksaverski prikazan je kako leži na zemlji, odjeven u crnu sutanu koja je bila tipična isusovačka odora. U rukama drži križ na koji je uprt pogled, što je opet tipično u hagiografiji kristocentričnog fokusa isusovaca. Pogled mu je usmjeren prema gore. Iznad grana trošne kolibe koja ga pokriva čekaju dva anđela s dlanom pobjede, spremni da se ta barijera riješi i da Franju odvedu u njegov pravi dom. S desne strane slike isplovljavaju dvije lađe koje simboliziraju kako kraj Franjina zemaljskog života, tako i to da ga ne nose u njegov pravi dom. Oni idu u oblake, dok je prodorno sunce i svjetlost u blizini anđela, gdje nad njima visi pravi otvor neba.
[VišeosvetomFranjiKsaverskomvidi[FormoreonStFrancisXavierseeovdje, ovdje i ovdje.]