Završivši osnovno obrazovanje u domovini, pun ambicija, nije se htio natjecati s braćom koja su bili vojnici, već je svoj životni poziv tražio u crkvenoj službi. Stoga je kao mladić u rujnu 1525. pošao u središte europske znanosti, u Pariz, na studij. Ondje se upisao na glasovito Sveučilište Sorbonu. Nastanio se u Kolegiju Sv. Barbare. Nakon četiri godine studija stekao je akademski stupanj doktora. Ondje je počeo sanjariti o karijeri, bogatoj prihodima u svojoj domovini, u Pamploni. No njegov prijatelj sa studija privukao ga je k sebi. Bio je to njegov zemljak Ignacije Loyola, kasniji osnivač Družbe Isusove.
Smrt majke (1529.) i sestre Sv. Magdalene (1553.), otkriće revolucionara inovjeraca koji su pohađali Sveučilište, izopačeni primjer nekih profesora te mnogih studenata, na Franju je ostavilo toliki dojam da je položio zavjet u kapeli Svetih mučenika na Montmartru da će hodočastiti u Svetu zemlju te se posvetiti siromašnom životu i svetoj čistoći. Prije nego je započeo studij teologije pod vodstvom Loyole obavio je velike duhovne vježbe od 40 dana koje su ga zauvijek upravile prema Božjoj ljubavi i spasenju duša. Po osnutku Družbe Isusove Ignacije Loyola, kao general reda, poslao je Franju u misije.
Na molbu portugalskog kralja Ivana III. uputio ga je kao misionara u Indiju, gdje je započela njegova plodonosna djelatnost najprije u Goi, zatim na Ceylonu, pa na obali zvanoj Travancor, na Malaci, na Molučkim otocima sve do otoka Celebesa. Vrativši se natrag u Indiju oko 1548. propovijedao je u pokrajini Cochim. Od 1542. djelovao je u Indiji, a 1549. otputovao čak u Japan i ondje udario temelje Crkve. Sve do 1551. djelovao je u Japanu, a 1551. i 1552. pokušavao je prodrijeti i u Kinu. Blizu kineske obale na otoku Sancijanu, čekajući na pouzdano prijevozno sredstvo, Franjo se teško razbolio, jer je vladala jaka i okrutna zima.
Lišen svake njege, na otoku Sancijanu pred obalom Kine ujutro 3. prosinca 1552. preminuo je nakon što je po svojevrsnom obraćenju proveo život u najpožrtvovnijem radu za duše. Svetog Franju Ksavera smatraju pionirom misija novoga vijeka koje su vođene planski i sustavno, propovijedanjem i prilagođivanjem. Ksavera je resila izvanredna revnost. Njegova su pisma puna žara za duše, poticajna za nove misionare, apostole onih koji nisu upoznali Krista. Njegov su način misionarenja proučavali pa i slijedili ne samo katolici nego i evangelici. Računa se da je sam Franjo pridobio za Krista te krstio oko 30 000 duša. On je uz misionarskom posao obavljao i druge dužnosti. Bio je Papin legat, provincijal, pionir koji mora izvješćivati o svojim misijama te spremati za novo misionaranje drugih područja.
p. Josip Antolović/ KT
