Osvajačke su ga vlasti prihvatile kao katoličkog biskupa pod uvjetom da se ne miješa u navike, niti pak vjerovanja arijevaca. Eugenije je tako i postupio, izbjegavajući sukobe i dajući se voditi ljubavlju, pazeći kako arijevcima ne bi pružio povod za pokretanje progona.
No vandalskom kralju Uneriku niti to nije bilo dovoljno. Želio je pod svaku cijenu ukloniti katoličku upravu. Budući da na suprostavljenoj strani nije uspio izazvati pogreške, ipak je krenuo s progonstvima. Na saboru kojega je osobno sazvao, osuđen je katolička vjera, dok su biskupi i svećenici prognani i ubijeni pa je i sam Eugenije tako osuđen na prisilni rad.
Katolici su donekle odahnuli nakon smrti Unerika, ali niti njegov nasljednik nije popuštao. Nastavio je s progonima, poslavši u progonstvo svetog biskupa, koji je otišao u južnu Francusku, gdje je, u mjestu Albi, i preminuo, 505.
Ime je grčkog podrijetla i znači: dobra, plemenita roda.
J.Vr.,KT
