Donat je rođen u 8. stoljeću u uglednoj zadarskoj obitelji. On se svojim zaslugama i duhovnom snagom izdvaja u nizu poznatih osoba drevne Zadarske nadbiskupije.
Živio je u vrijeme careva Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku. Pouzdano se zna kako su biskup Donat i mletački dužd Beat bili na dvoru bizantskog cara Nicefora I. u Carigradu (tada Konstantinopolju) i kako se susret dogodio najvjerojatnije 804. godine. U ime Karla Velikog pregovarali su o razgraničenju između bizantske teme i hrvatskog kneževskog teritorija u Dalmaciji. Vjeruje se naime kako je upravo zahvaljujući tim susretima 812. zaključen Aachenski mir između Franačkoga i Bizantskog Carstva, kojim su Franci dobili Istru i Hrvatsku, a Bizant dalmatinske gradove i Veneciju.
Biskup Donat je tako mnogo pridonio da Zadar i ostali dalmatinski gradovi (Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Rab, Krk i Osor) ostvare veliku autonomiju i da ujedno budu čuvari plovnih putova i trgovine. Njihova je odanost Bizantu uz prekide trajala sve do 12. st.
Također, u Carigradu dobio je na dar, između ostalih relikvija, moći Sv. Anastazije (Stošije) te ih pohranio u tadašnjoj katedrali Sv. Petra. Kasnije je katedrala posvećena Sv. Anastaziji, ili kako je Zadrani zovu Stošiji.
Biskupu Donatu pripisuje se i izgradnja čuvene zadarske crkve – rotonde Sv. Trojstva, izgrađene početkom 9. stoljeća, koja od 15. stoljeća nosi njegovo ime. Umro je oko 811., a pokopan je u upravo velebnoj crkvi Presvetog Trojstva.
Njegovi su posmrtni ostaci 1622. za vrijeme zadarskog nadbiskupa Stelle smješteni ispod glavnog oltara crkve. Crkva je desakralizirana i odvojena od biskupskoga sklopa za austrijske uprave 1798., a nakon provale Francuza u Zadar 1809. posmrtni ostaci svetog Donata prebačene su u katedralu Sv. Stošije gdje se i danas nalaze.
Njegovo ime na latinskom jeziku znači darovan – onaj čije su rođenje dugo iščekivali.
Ž.I., KT
