Nasilje i mržnja samo stvaraju podjele i još više neprijateljstva – nikada ne mijenjaju srca i umove.
Danas slavimo blagdan svetog Bonaventure — sveca kojeg se ponekad naziva i “drugi utemeljitelj franjevaca.”
Odrastao sam u župi koju su opsluživali svećenici franjevci, tako da sam uvijek u svom srcu imao posebnu ljubav prema svetom Franji Asiškom i onima koji su ga slijedili. Naime, naša crkva i župna škola su dobile ime po svetom Franji.
Kad sam drugi put posjetio Italiju, odlučio sam posjetiti Asiz kako bih vidio nevjerojatno lijep grad u kojem je Franjo živio. Nalazi se na brežuljku, tako tiho i mirno. Osjećao sam se kao da sam zakoračio u 1200. godinu. I taj osjećaj utjelovljuje mir koji zamišljam kad pomislim ne samo na svetog Franju nego na sve one u franjevačkom redu.
Stoga sam, naravno, zaintrigiran i životom svetog Bonaventure, jer je tako vjerno slijedio stope svetog Franje i promicao mir.
Legenda nam govori da je Bonaventura, dok je bio dijete, bio smrtno bolestan i ozdravio Franjinim zagovorom. Bez obzira na to je li priča istinita ili ne, znamo da je Franjin utjecaj na Bonaventuru trajao cijeli njegov život.
Bonaventura se 1243. pridružio franjevcima, učio kod sv. Tome Akvinskog i postao crkvenim učiteljem. Ali najpoznatiji je po njegovanju jedinstva i mira unutar reda i unutar Crkve.
Danas, sada više nego ikad, trebamo primjer Bonaventure i Franje. Posljednjih nekoliko godina vidjeli smo podjele monumentalnih razmjera. Ali budući da je Dobbs curenje i onda stvarna odluka, vidjeli smo porast ljutnje, nasilje, vitriol i dezinformacije.
Kao pro-life ljudi koji svakodnevno rade kako bi pomogli drugima da vide ljepotu i dostojanstvo nerođenog djeteta, naša je dužnost oponašati svece poput Bonaventure i Franje i promicati mir koji su oni naučavali.
To znači da na oštre riječi o “mojem tijelu, mom izboru” odgovaramo istinom o ljudskom dostojanstvu i vrijednosti. Mirno objašnjavamo znanost to dokazuje da se zasebno ljudsko biće stvara od trenutka kada spermij oplodi jajnu stanicu i da ta osoba zaslužuje zaštitu koju imamo mi koji smo rođeni. To znači da prikupimo moralnu hrabrost da govorimo sa suosjećanjem i ljubavlju kada netko koga poznajemo bljuje mržnju ili poluistine. A to znači da mi educirati našu djecu, našu obitelj, naše prijatelje pa čak i one koji ne razumiju zlo pobačaja učeći ljudskost nerođene bebe.
Ali sve to činimo s ljubavlju, imajući na umu mir koji naučavaju naši dragi franjevci.
Kad sam bio treći razred, dobio sam zadatak naučiti napamet i recitirati Molitva za mir svetog Franje pred cijelom školom. Postao mi je jedan od najdražih. U toj molitvi molimo Gospodina da postanemo oruđe mira. Molimo se:
Gdje je mržnja, neka sijem ljubav;
gdje je ozljeda, oprosti;
gdje je sumnja, vjera;
gdje je očaj, nada;
gdje je tama, svjetlo;
gdje je tuga, radost.
Molitva završava molbom Bogu da nam pomogne učiniti za druge, a ne za sebe, a to je nešto što moramo imati na umu svaki dan, jer nismo stvoreni da služimo sami sebi. Stvoreni smo da poznajemo, volimo i služimo Bogu. A služeći njemu, služimo drugima. Brinemo se za njih. Volimo ih.
Znamo da je lako voljeti nekoga kada smo s njim prijatelji. Ali može biti izuzetno teško voljeti ljude koji nas povrijeđuju, koji vandaliziraju crkve, koji nas napadaju riječima ili čak nasiljem, i koji jednostavno ne mogu shvatiti da autonomija žene nad njezinim tijelom prestaje kada sićušno tijelo beba živi u njoj.
To su vremena u kojima trebamo primjer Bonaventure i Franje. To su vremena u kojima moramo razmišljati o ovoj molitvi za mir. To su trenuci kada trebamo moliti Boga za njegovu pomoć dok podučavamo, volimo i govorimo sa suosjećanjem.
Nikada nećemo promijeniti srca i umove ako budemo djelovali kao što se danas ponašaju mnogi zagovornici pobačaja. Nasilje i mržnja samo stvaraju podjele i još više neprijateljstva. Nikada ne zbližava ljude.
Dakle, koliko god bili ljuti na postupke zagovornika pobačaja, ne možemo dopustiti da nas ta ljutnja natjera da se ponašamo na način koji uništava mir.
Moramo preuzeti tu ljutnju i upotrijebiti je da potaknemo našu odlučnost da s ljubavlju podučavamo urođenom dostojanstvu svake osobe. Počinjemo tako da svaku osobu učimo da je važna, a zatim moramo živjeti svoje riječi tretirajući ljude kao da su važni. Ako ljudi ne vjeruju da imaju urođenu vrijednost, nikada neće vjerovati u to o sićušnom prerođenom djetetu koje ne mogu vidjeti.
Doista, Sveti Bonaventura jednom je napisao: “Ako ne poznajete svoje vlastito dostojanstvo i stanje, ne možete ništa cijeniti po njegovoj pravoj vrijednosti.” Previše njih danas ne zna vlastitu vrijednost. Nikad ih nisu učili da su vrijedni. Sa svakom interakcijom koju imamo s drugima, moramo ispraviti ovu pogrešku.
Dakle, dok razmišljamo o blagdanu svetog Bonaventure i miru koji su on i Franjo promicali, molimo za snagu da budemo sličniji njima. Volimo druge kao što su oni ljubili. I njegovajmo mir u našim životima iu našim zajednicama znajući da će Bog djelovati preko nas na stvaranju kulture života u kojoj se svi poštuju i njeguju.
