Rođen je u plemićkoj obitelji u Napulju, 27. rujna 1696. Do tridesete godine uspješno se posvećivao glazbi, znanosti, jezicima te nadasve studiju prava, započevši sjajnu odvjetničku karijeru, koju je iznenada prekinuo neki banalni „sudski proces“. Dogodilo se, naime, da je obrana jednog okrivljenika, što ju je u dobroj vjeri vodio na napuljskom sudu, otkrila „laži“ koje su ga u potpunosti udaljile od sudbene vjerodostojnosti.
Bilo je to dovoljno da odbaci svoju odvjetničku odoru i stane misliti na nešto drugo, ozbiljnije i zahtjevnije za njega te korisnije za druge. Razmišljao je i naposljetku odlučio postati svećenik. Kako bi ostvario svoju želju, posvetio se nadasve siromasima.
Događaj koji je prekinuo njegovu sjajnu odvjetničku karijeru bio je stoga odlučujući za njegov život, koji se sve više usmjeravao k ublažavanju trpljenju braće ljudi. Njegov je izbor, u kojemu mu se pridružilo još nekoliko prijatelja-laika, imao zanimljiv odjek, jer su zajedno osnovali Red Presvetog Otkupitelja. Pravilo Reda odobrio je 1749. papa Benedikt XIV., dok su njegovi pripadnici nazvani „redemptoristima“.
Sveti se Alfons i dalje posvećivao znanosti, napose moralnoj teologiji. Njegova su djela o razmatranju, askezi i teologiji dugo bila pravi uzori. Na poseban način to se odnosi na djelo: Theologija moralis, koje je sve do početka XX. stoljeća predstavljao čvrst oslonac u redovničkoj i teološkoj formaciji.
Za biskupa biskupije Sant’ Agata dei Goti postavljen je 1762. I u tom je mjestu ostao 12 godina, sve dok se – bolestan i gotovo slijep – nije povukao u kuću svoje subraće u mjestu Nocera de’ Pagani. Ondje je živio povučeno, u intenzivnoj molitvi, sve do 91 godine.
Nepunih stotinu godina nakon smrti, koja ga je zatekla u Noceri, 1. kolovoza 1787., Sveti Alfons proglašen je naučiteljem Crkve.
Ime Alfons je njemačkoga podrijetla i znači: srčan, plemenit
Ime Marija potječe iz egipatskoga ili hebrejskoga: u prvom slučaju znači: ljubljena od Boga, a u drugome: gospođa.
Zaštitnik je ispovjednika i teologa moralne teologije.
J.Vr.,KT