O njezinom životu prije organiziranja bijega iz zatvora se zna malo. Živjela je u XVI. stoljeću, a potjecala je iz Congletona u Cheshiru. Njezina se obitelj ubrajala među najodličnije u Engleskoj. Posljednje je razdoblje života provela u Londonu, u kući plemenite gospođe Whital, kojoj je bila počasna dama.
Saznavši jednoga dana da je žrtva progona protiv katolika u Engleskoj postao i svećenik William Watson, kao i za muke kojima je u zatvoru stalno bio izložen, Margareta ga je ondje posjećivala, pružala mu pomoć, tješila ga i bodrila te činila sve što je bilo u njezinoj moći da mu olakša patnje.
Prigodom jednog posjeta zatvoru prokrijumčarila je o. Williamu uže i pomagala mu nakon bijega. Nagovorila je lađara, Irca Johna Rochea da nabavi bjeguncu čamac i da zamijeni s njim odjeću. Uhvaćeni su, zatvoreni, bičevani i mučeni. Kad je Margareti ponuđeno da otkrije gdje se skriva otac Watson i da se odrekne katoličke vjere, odbila je. Priznala je da je pomogla svećeniku s radošću „jer je oslobodila nevino janje iz ruku krvožednih vukova“.
Obješena je i raščetvorena 30. kolovoza 1588, na londonskom stratištu Tyburn zajedno s još četvoricom mučenika, među kojima je bio i njezin pomagač, Bl. John Roche. Štuje se kao jedna od 40 mučenika Engleske i Walesa. Blaženom ju je proglasio 1929. papa Pio XI., a svetom 1970. papa Pavao VI.
Zaštitnica je mučenika i žrtava torture, a njezinim imenom nazvane su mnoge škole i župe u Engleskoj.
J.Vr.,KT
