Brigita Irska rođena je 453. u Faughartu, nedaleko od Dundalka, glavnog grada irske grofovije Louth. Kći je Dubhthacha, škotskog poganina i vladara pokrajine Leinster i njegove robinje Brocce, piktske kršćanke koju je pokrstio Sveti Patrik.
Djevojčica je bila odgajana u kršćanskom duhu. U djetinjstvu je slušala propovijedi Sv. Patrika i to je na nju ostavilo neizbrisiv trag iako je, prema predaji, imala svega šest godina kada je on umro.
U dobi od 14 godina, uz biskupovu dozvolu, pod jednim hrastom u Kildareu, sagradila je svoju kapelicu. Uskoro su joj se pridružile i druge djevojke pa je osnovala ženski samostan, a kasnije i muški. Bila je, dakle, nadstojnica muškog i ženskog samostana u navedenom mjestu, 60-ak kilometara jugozapadno od Dublina. U keltskoj je Crkvi, naime, bilo posve uobičajeno da jedna iznimna žena upravlja objema granama nekog samostana.
Prema nekim drevnim životopisima, Brigita je izvršila znatan utjecaj na život mjesnih keltskih crkava, koje su se bile vratile drevnim poganskim plemenskim strukturama te su se našle gotovo odijeljene od rimskog crkvenog života.
Mnoštvo vjernika hrlilo je do nje, a zvali su je i u druge irske krajeve gdje je otvarala samostane. U Kildareu je osnovala umjetničku školu, čuvenu po izdavanju prekrasnih oslikanih rukopisa. Preminula je 1. veljače 523. u mjestu u kojem je najviše djelovala – Kildareu, glavnom gradu istoimene irske grofovije te je pokopana u tamošnjoj katedrali. Njezine relikvije su 878. premještene u Downpatrick uz Sv. Patrika i Sv. Kolumbana.
Njezin legendarni lik tvori neku vrstu poveznice između poganskog keltskog svijeta i kršćanstva u samim njegovim početcima.
Sv. Brigita Irska zaštitnica je Irske, pjesnika, kovača, vidara, novorođenčadi, male djece, a ime – Brigita – znači visoka, snažna, moćna.
KT
