Stanovništvo Kube proživljava sve veću krizu opskrbe koja tek nakratko dolazi u središte pozornosti svijeta. Kuba je pogođena prirodnim katastrofama poput nedavnoga uragana Melissa, izjavio je za novinsku agenciju Kathpress otac Sebastian Dumont, svećenik misionar zajednice Misionara službenika siromašnih koji djeluje u kubanskoj Biskupiji Cienfuegos. Svećenik belgijskoga podrijetla bio je na dvotjednome putovanju kroz Beč, Donju Austriju i Salzburg, a sudjelovao je i na dobrotvornome koncertu u bečkoj Župi Maria Names.
Dumontova operativna regija na južnoj obali u središnjemu dijelu otoka bila je uvelike pošteđena ciklone. Ljudi su još uvijek u šoku, izvijestio je, a u nekim dijelovima zemlje električne i mobilne mreže još nisu popravljene jer su visokonaponski vodovi i trafostanice oštećeni vjetrom i obilnom kišom. No, posebno je problematična nestašica hrane: mnogi Kubanci nisu imali priliku napraviti zalihe na vrijeme i preživljavali su samo uz pomoć susjeda. „Mnogi naši susjedi jedu samo jedan obrok dnevno kako bi njihova djeca mogla jesti“, rekao je Dumont.
Šest dolara mjesečne plaće
Prema riječima belgijskoga svećenika, za pogoršanje nestašice prvenstveno je odgovorna inflacija: tečaj američkoga dolara se u godinu dana više nego udvostručio – s 250 na 550 pezosa. „Međutim, prosječna mjesečna plaća ostala je ista i iznosi oko 3000 pezosa, odnosno oko šest dolara. To nije dovoljno ni za najnužnije.“ Taj se jaz nadoknađuje kućnim vrtovima, vlastitim uzgojem pilića, radionicama za popravke ili malim vlastitim proizvodnjama koje osiguravaju barem dio opskrbe hranom.
Sretnici su oni koji imaju vrt i mogu prodavati domaće banane, mandarine, mango, ananas ili avokado, a posebno oni koji novac dobivaju iz inozemstva. Posebnost Kube su internetski supermarketi koji su se pojavili posljednjih godina, u kojima rođaci koji žive u inozemstvu kupuju hranu za svoje najbliže i plaćaju je u stranoj valuti. Roba se zatim dostavlja na kućna vrata ili bude dostupna za preuzimanje.
Opskrba lijekovima i gorivom također je nesigurna. Gotovo ništa nije dostupno u javnim ljekarnama; jedini izlaz su uvozni lijekovi preko privatnih kontakata ili na crnome tržištu po previsokim cijenama. Dumontova zajednica pokušava pomoći ljudima u selima koja podupire pošiljkama pomoći. Pružena liječnička pomoć bila je „kap u moru, ali lijekovi protiv bolova, antibiotici, lijekovi za srce i cirkulaciju su od životne važnosti“, rekao je svećenik.
Dušobrižništvo, socijalna pitanja i perspektive
Otac Dumont i njegova subraća brinu se za Župu s oko 50 000 stanovnika oko glavnoga grada Cumaneyagua. Svakodnevno slave mise u raznim selima, posjećuju bolesnike, pripremaju krštenja i nude kateheze za djecu, mlade i odrasle. Najvažniji cilj njihova djelovanja je pastoralna skrb, slavlje sakramenata i vjerska potpora stanovništvu. Nedjeljom na euharistiju dođe oko 180 ljudi, što je za Kubu puno. Skupina svećenika također je uključena u obnovu župne crkve koja je stradala prije pet godina. Pod vodstvom subrata koji je i arhitekt, organiziraju nabavu materijala i radnika, a nestanke struje nadoknađuju agregatom. Istodobno, u suradnji s Biskupijskim Caritasom Cienfuegosa organiziraju obrazovne i društvene projekte, nude instrukcije, glazbene i likovne poduke, tečajeve krojenja i opismenjavanja te program za starije osobe.
Misionar je jako zabrinut za mlade ljude na Kubi. „Mnogi samo sanjaju o odlasku iz zemlje, i to ne samo u SAD. Oni čiji su predci Španjolci, pokušavaju dobiti papire, drugi idu u Brazil.“ Konzumacija droga i dezorijentiranost su u porastu, što se vidi i po enormnoj dnevnoj navali u diskoteke „koje rade do pet ujutro, čak i kad nema struje – zahvaljujući agregatima“. Crkva nastoji ponuditi alternativne perspektive kroz sportske i rekreacijske programe te ljetne kampove. Svjedočanstvo misionara svakako je impresivno: četvorica mladića iz njegove Župe nedavno su ušla u sjemenište, izvještava Dumont.
Nada u papu Lava
Dumont opisuje izbor pape Lava XIV. kao „znak Providnosti“. Na Kubi se o novome Papi gotovo ništa ne zna jer ondje nema slobodnih medija. Papa osobno poznaje njegovu zajednicu jer je jednom prilikom, kao poglavar augustinaca, odobrio njezino osnivanje, a kasnije je kao biskup za njezine članove održao online predavanje o zaštiti djece. No, posebno ga se dojmilo prvo Papino pismo – „Dilexi te“ – objavljeno u rujnu, o odnosu Crkve prema siromašnima. U njoj Lav XIV. opisuje da će pružanje pomoći siromašnima donijeti obnovu Crkvi i društvu“.
Svećenik, koji redovito izvještava o svome radu u Europi, vidi „gradnju mostova između bogatih i siromašnih dijelova svijeta“ kao dio vlastite „misije“. Osim humanitarnih putovanja, on to postiže i putem časopisa u kojemu je njegova zajednica u kontaktu s 800 domaćinstava primatelja samo u Austriji.
(kta)
