U nedjelju, 22. rujna 2024., u Grkokatoličku katedrali Presvete Trojice u Križevcima svečano su unesene moći sv. Šarbela Makhloufa, isposnika i čudotvorca, koje je Križevačkoj eparhiji darobala Maronitska katolička Crkva iz Libanona. Moći je u
svečanoj procesiji iz kapele Samostana sestara Bazilijanki, uz svečanu zvonjavu svih zvona katedrale, u rukama nosio križevački vladika Milan Stipić, u pratnji prešovskoga nadbiskupa i metropolita Grkokatoličke Crkve u Slovačkoj vladike Jone Maksima, brojnog svećenstva, đakona, podđakona, poslužitelja, bogoslova i časnih sestara. U katedrali i oko nje okupilo više od 1500 vjernika i hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske. Prije početka arhijerejske liturgije, vladika Milan je postavio relikvijar na prijestolje, nasuprot biskupske katedre. Arhijerejsku božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga predslavio je prešovski nadbiskup i metropolita vladika Jona, uz susluženje vladike Stipića i brojnoga svećenstva, uz služenje četvorice đakona i više podđakona i poslužitelja. Liturgiju su pjevali dijelom bogoslovi Grkokatoličke bogoslovije iz Prešove, bogoslovi iz Nyiregyhaze u Mađarskoj te Katedralni zbor iz Križevaca, a liturgija je služena na hrvatskom i staroslavenskom jeziku. Podijeljeno je preko 1200 pričesti.
Homiliju je održao domaći biskup križevački vladika Milan Stipić. Govoreći o svetom Šarbelu, vladika Milan je naglasio kako je sv. Šarbel pripadao Istočnoj katoličkoj Crkvi u Libanonu, zvanoj maronitska, po poznatom crkvenom ocu i biskupu utemeljitelju te Crkve svetome Maronu iz 4. st. ”Stoga nam je drago da će čestica njegova tijela počivati ovdje u jedinoj katedrali u Hrvatskoj koja je istočnoga (grko-katoličkog) obreda” rekao je vladika Milan. Ocrtavši život ovoga sveca pustinjaka i isposnika, vladika Milan je nastavio: ”Što nas privlači da dolazimo iz daleka kako bi se pomolili ispred jedne male čestice tijela ovoga sveca? Privlači nas, braćo i sestre, uvijek uskrsli Krist koji djeluje preko svojih svetih. Sveti ljudi su nada i znak jer je poziv na svetost upućen svim ljudima, a sveci su primjer da je put svetosti u životu moguć i realan” naglasio je biskup Milan.
”Crkva kao Tijelo Kristovo je zajednički dom onih koji se žele ucijepiti na uskrsloga Krista i biti jedno s njim. Sv. Šarbel je bio propovjednik koji je izgovarao kratke i jezgrovite propovijedi koje su bile pune jednostavnosti, ali i dubine. Evo primjera njegovih riječi: ‘Zašto ljudska bića moraju silaziti kada staza Gospodnja uspinje? Ljudi su opterećeni mnogim teretima koji im toliko savijaju leđa da im čela dodiruju tlo, sprječavajući ih da se usprave i podignu glave kako bi vidjeli Božje lice. Pokušavaju se osloboditi tih tereta; svi se rješavaju jednog samo da bi se opteretili drugim – i na kraju se nađu s još težim teretima. Isus Krist je jedini sposoban osloboditi sve ljude njihovih tereta, jer rob ne može osloboditi drugog roba. Čovjek se rađa vezan užadi i okovan lancima na koje se navikne tijekom svog života. Mnogi umiru ne oslobađajući se tih okova. Ljudi se naviknu na svoje lance; njeguju ih kao da su sastavni dio njih samih, pa im postaje teško osloboditi se tih okova. Njihovi sjajni lanci zasljepljuju im oči tako da više ne vide lice Gospodnje. Njihova zaglušujuća buka sprječava ih da čuju njegov glas. Toliko su ponosni na sjaj svojih okova i njihovo zveckanje da ih njeguju. Lanci mogu sjajiti, ali svejedno otuđuju. Umjesto da ih polirate, razbijte ih; umjesto da pravite glazbu s njima, otkopčajte ih kako biste se oslobodili’ – tako sv. Šarbel”, rekao je vladika Milan i nastavio:
”Braćo i sestre, štujući sv. Šarbela, mi u njemu proslavljamo sliku uksrsnuća Sina Božjega. Svaki svetac živi je svjedok da je Isus Krist živ. Čuli smo današnje evanđelje koje nam govori o apostolu Petru koji je povjerovao u Krista nakon što su ulovili veliko mnoštvo riba na neobjašnjiv način. Shvatio je Petar kako je Bog prisutan u njegovom životu i kako stvari mijenja na poseban način. Neka nam pomogne sv. Šarbel svojim molitvama da i mi svi vidimo i shvatimo kako je Isus Krist živ i kako je neprestano na najrazličitije načine prisutan u našim životima” zaključio je vladika Stipić.
Poslije liturgije relikvijar s moćima je postavljen u pokrajnju lađu na posebno pripravljeno mjesto gdje su vjernici cijeloga dana dolazili na poklon i molitvu. Za sve hodočasnike i vjernike bila je pripremljena okrjepa u dvorištu katedrale, u organizaciji dobrovoljaca iz vatrogasnih društava iz Gušća i Prelošćice. Mnoštvo se vjernika zadržalo cijelo poslijepodne u dvorištu katedrale uz molitvu i pjesmu. Nastupio je i poznato hrvatski tenor Antonio Gleđe Markos iz Dubrovnika. Vladika Milan Stipić je predvodio posebnu molitvu za hodočasnike i njihove potrebe te blagoslovio sve nabožne predmete što su ih vjernici pribavili i donijeli. Cijeloga dana svećenici su ispovijedali mnoge vjernike.
