Na blagdan sv. Roka, 16. kolovoza vjernici istoimene virovitičke župe proslavili su svoga svetog zaštitnika. Svetu misu u crkvi sv. Roka predvodio je u biskup Ivo Martinović u zajedništvu sa svećenicima Virovitičkog dekanata na čelu s dekanom Ivicom Šohom, župnikom i gvardijanom samostana fra Ivicom Jagodićem i drugom braćom franjevcima. U slavlju su sudjelovali i predstavnici državne, županijske i gradske vlasti na čelu sa županom Igorom Androvićem i gradonačelnikom Ivicom Kirinom, članovi župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća, predstavnici građanskih i crkvenih udruga, molitvenih zajednica, brojni župljani i vjernici grada Virovitice i okolice, a pridružili su im se putem izravnog prijenosa i slušatelji radijski postaja Radio Virovitica i Radio Marija.
Sudionici slavlja na čelu s gvardijanom i dekanom svečano su ispred crkve dočekali biskupa Ivu kojemu je ovo prvi pastirski pohod Župi sv. Roka u Virovitici. Nakon kratkoga pozdrava predstavnici župljana su u znak dobrodošlice uručili biskupu prigodni dar, a potom su se uputili u župnu crkvu. Euharistijsko slavlje započelo je svečanom procesijom u kojoj su članovi kulturno-umjetničkog društva Virovitica u narodnim nošnjama nosili zavjetni kip sv. Roka, a biskup Ivo je sa glavnog oltara ponio relikvijar sv. Roka. Prolazeći središtem grada sudionici su molitvom i pjesmom iskazali štovanje svome zaštitniku te zaključili ophod povratkom u crkvu gdje se nastavilo misno slavlje.
Biskup je započeo homiliju govoreći kako se Bog otkriva čovjeku u otajstvu euharistije i riječi. Tumačeći naviješteni ulomak iz Poslanice Korinćanima istaknuo je kako sv. Pavao jednostavnim govorom potvrđuje Božje otajstveno djelovanje po riječi, ali i po ljudima. „Bog često djeluje i ponaša se drugačije od onoga što bismo mi željeli ili kako mi očekujemo. Poziv koji Bog upućuje čovjeku je tajanstven. Bog bira ljude slabe, neplemenite, one koji su po našim kriterijima nesposobni za određena djela i po njima ostvaruje ono što on želi. Bog slabe ljude čini jakima. (usp. 1 Kor l, 26) Nismo li se i sami osvjedočili toliko puta kako su naši najbliži, članovi obitelji ili rodbine, snagom vjere ostvarili ono što je koji puta izgledalo nemoguće i neshvatljivo. Bilo da je riječ o žrtvi, bolesti, duhovnoj snazi ili nečemu drugome. Ostvarili su to jer su svoje slabe snage povjerili Onome koji je jedini jak i svemoguć“, kazao je biskup.
U tom kontekstu biskup se osvrnuo na lik sv. Roka podsjetivši nazočne na osnovne podatke iz njegova života. „Rođen je davne 1295. godine od oca Ivana i majke Liberije. Odgojen je u katoličkom duhu od plemenitih roditelja vjernika koji su posjedovali bogatstvo. Iznenada ga je zadesila tragedija te je prije 20. godine ostao bez oca i majke. Unatoč tome nije se prepustio besmislu niti je usmjerio svoj život u krivom smjeru, nego je nastavio živjeti duh vjere koji je primio od majke i oca, duh ljubavi prema čovjeku i Bogu. Ostavio je sve bogatstvo i životnu karijeru kako bi se posvetio služenju siromasima. U svojoj je mladosti maštao o hodočašću u Rim i Jeruzalem. Nakon smrti roditelja krenuo je put Rima kao hodočasnik. U to je vrijeme Europom harala kuga koja je bila puno pogubnija od COVID-a. Sveti Roko se zaustavio u Italiji kod bolesnika koji su imali kugu i njih je posluživao, iskazivao im dobrotu i ljubav. Nastojao je ono što je naučio i primio od roditelja i što je spoznao kroz riječ Božju posvjedočiti onima kojima je bila najpotrebnija ljubav. I sam je poslije bio zaražen od kuge i čudom ozdravljen. Živio je u tom vremenu kao pokornik, pustinjak, u samoći. Kad se vratio u svoj kraj bilo je vrijeme rata. Njegovi ga mještani nisu prepoznali, pa su ga optužena kao špijuna zatvorili u zatvor. Ondje je proveo oko pet godina i na kraju sa 32 godine predao dušu Gospodinu.“ Biskup Ivo je podsjetio nazočne vjernike kako je sv. Rok uz sv. Josipa, sv. Petra Apostola i Ivana Krstitelja zaštitnik Hrvatskog naroda. Pozivajući vjernike da se ugledaju u njegov primjer kazao je kako veličina i vrijednost njegova lika proizlaze iz Isusovih riječi u naviještenom evanđeoskom ulomku u kojem Isus govori o posljednjem sudu (usp. Mt 25,31-33) Posvijestio je vjernicima kako je Božji sud nepristran i neizbježan, a sudit će se po djelima. Protumačio im je kako ovce u Isusovu govoru predstavljaju dobra djela učinjena iz ljubavi, dok jarci predstavljaju djela koja nas udaljavaju od Boga, koja su prokletstvo. „Kako je važno prepoznati u Isusovim riječima iz današnjeg evanđelja i u liku sv. Roka ljubav koju je on posvjedočio, ljubav prema gladnima, žednima, bolesnima, gubavima, prema onima koji su bili najpotrebniji ljubavi. Ova Isusova poruka i poziv na ljubav vrijede i danas. Isus i nama poručuje: ‘Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.’ (Mt 25, 45) Činiti djela milosrđa znači svjedočiti ljubav na koju nas Isus poziva i koja je put do vječnosti. To je ono po čemu će nas Bog suditi. Neće nas suditi po ljepoti, uspjehu, karijerama, titulama, znanju, nego po ljubavi koju smo imali ili nismo imali prema ljudima“, zaključio je biskup. Kazao je kako Isusove riječi nisu prijetnja, nego poziv na ljubav.
Govor o važnosti ljubavi biskup je potkrijepio i riječju Božjom iz prvog čitanja Knjige o Tobiji. „Molitva, post i milostinja su dragocjeni, ali su uzaludni ako nemamo u sebi djela ljubavi, ako ne ljubimo Boga i čovjeka. Ljubiti Boga i čovjeka, to je ono što je Isus ostavio u svom životu kao uzor, temelj i put spasenja. Pozvani smo ljubiti djelima. Isus želi da ljubimo svaku osobu, cijelo čovječanstvo jer je zato došao na svijet, podnio muku, smrt i objavio uskrsnuće. Ljubiti svakog čovjeka, sebe, obitelj, Domovinu, prirodu, znači slijediti Isusovu ljubav i nesebično služiti ljudima kako bi se ovaj svijet mijenjao, čistio i posvećivao, a mi po njoj ostvarili kraljevstvo nebesko“, poručio je biskup pozivajući vjernike da se u svojim nastojanjima ugledaju u primjer sv. Roka moleći njegov zagovor.
Na svršetku slavlja župnik i gvardijan fra Ivica je pozvao vjernike da na čelu s Franjevačkom mladeži ispred svečeva lika upute zavjetnu molitvu sv. Roku. Zahvalio je potom svim sudionicima slavlja, napose onima koji su doprinijeli njegovoj pripremi, a posebne riječi zahvale uputio je predvoditelju biskupu Ivi. Riječima zahvale pridružio se i požeški biskup sa željom da se Božja ljubav širi i raste po svakome od nazočnih vjernika. Potaknuo ih je u svojim nastojanjima nasljeduju primjer i uzor sv. Roka, preporučio ih je sve njegovu zagovoru te na sve zazvao Božji blagoslov.
