Već kao djevojčica imala je želju postati redovnica. Njezina knjiga, u kojoj je opisala svoj životni put, postala je putokaz mnogima kako valja koračati putem duhovnog djetinjstva posve predan u volju Božju.
Rođena je 1873. u gradiću Alençonu, u Normandiji. Kad je imala četiri godine umrla joj je majka, a otac je svu svoju pozornost usmjerio odgoju najmlađe kćeri.
Za Tereziju je izvanredan doživljaj bila prva pričest. Doživljaj susreta s Isusom u euharistiji u njoj je umnožio djetinju ljubav prema Isusu. Tada u Crkvi nije bilo dopušteno dnevno pričešćivanje, no njoj je svećenik dopustio pet puta tjedno pristupiti stolu Gospodnjem.
Prilikom jednog hodočašća u Rim zamolila je papu Leona XIII. dopuštenje da uđe u samostan. Protiv svih pravila ušla je u najstroži samostan u Lisieuxu sa samo 15 godina, da spašava duše i moli za svećenike.
Kako je Terezija provodila život u samostanu, može se pročitati u njezinoj autobiografiji Povijest jedne duše. U roku od 25 godina prevedena je na 35 jezika i tiskana u milijunskoj nakladi.
Prvih pet godina redovničkog života Terezija je puno patila.Veličina njezine osobnosti izazivala je zavist i protivljenje sestara. Doživjela je «samo» jedan mistični doživljaj.
Ali baš taj obični molitveni život čini se tako bliskim i lakim za nasljedovanje. Umrla je 1896., sa samo 23 godine života. Papa Pio XI. proglasio ju je svetom 1925., a 1927. imenovao zaštitnicom misija.
Godine 1997. Sv. Ivan Pavao II. imenovao ju je crkvenom naučiteljicom. Njezino neraspadnuto tijelo čuva se u katedrali u Lisieuxu. Na slikama je često prikazuju s ružama jer je obećala da će s neba na zemlju posipati ruže, ruže milosti koje kod Boga isprosi za ljude.
U Vrhbosanskoj nadbiskupiji samo župa Bistrica kod Uskoplja ima ovu sveticu za nebesku zaštitnicu. U Banjolučkoj biskupiji župa Presnače časti ovu sveticu kao svoju zaštitnicu.
J.P., KT
