Rođen je 26. srpnja 1030. u Szczepanowu, pokraj Bochnie, u plemićkoj obitelji Bogne i Wielislawa. Studirao je u katedralnoj školi u Krakovu, a kasnije je otišao na školovanje u inozemstvo. Neki izvori (uključujući Acta Sanctorum ) kažu da je studirao u Parizu, drugi u jednom od Lorraine samostana. Iz inozemstva se vratio 1061., a za svećenika je zaređen pet godina kasnije. Biskup Lambert II. Suła imenovao je Sv. Stanislava krakovskim kanonikom, a kasnije i svojim nasljednikom.
Godine 1072., uz pristanak kralja Boleslava Hrabrog, posvećen je za krakovskog biskupa. Kao mjesni ordinarij bio je strog u opomenama, pazio je udovice i siročad, bio neprijatelj noćnih gozbi s poganskim pjevanjem…
U svom rodnom selu sagradio je drvenu crkvu u čast Sv. Marije Magdalene, koja je preživjela sve do 18. st. Za Krakovsku biskupiju kupio je selo Piotrawin na desnoj obali Visle.
U to vrijeme jačao je sukob između biskupa i kralja. Stanislav je često opominjao Boleslava zbog izazivanja javnih skandala i nepoštenog ponašanja prema svojim podanicima, osobito prema vitezovima i njihovim obiteljima.
Boleslav je poslao svoje ubojice na biskupa – ali oni to nisu mogli učiniti. Osudu je izvršio osobno kralj, 11. travnja 1079., vjerojatno na Skalki u današnjem Krakovu.
Stanislavov autoritet u Poljskoj morao je biti golem, budući da se prema legendi ni najbliže pristaše kralja Boleslava nisu usudile oduzeti mu život. Kralj je to trebao učiniti sam te je otišao u Skalku i za vrijeme mise nasmrt udario biskupa u glavu. Zatim je naredio da mu se tijelo raščetvori.
Iako je u to je vrijeme bio običaj da se osuđenikovo tijelo uništi. Svećenstvo ga je sa štovanjem pokopalo u crkvi Sv. Mihovila na Skalki. Ova činjenica je dokaz poštovanja koje je mučenik imao u to vrijeme. Budući da Stanislavova lubanja ima sve zube mnogi smatraju kako je umro kao zdrav i snažan čovjek. Mogao je imati oko 40 godina. Na lubanji su vidljivi tragovi sedam udaraca oštrim željezom, što potvrđuje vrstu smrti koju predaja prenosi. Najveći rez je dugačak 45 mm i dubok. Stanislav je udaren u stražnji dio lubanje.
Doznavši za to ubojstvo biskupa na oltaru za vrijeme euharistije cijeli se narod okrenuo protiv kralja te je on morao u progonstvo.
Štovanje ovoga sveca u narodu započelo je prijenosom njegovih relikvija u krakovsku katedralu 1088.
Biskupi Krakova Iwo Odrowąz, a kasnije i Jan Prandota, u 13. st. započeli su napore da ga proglase blaženim, a dominikanac Wincenty iz Kielcze dobio je zadatak da napiše život mučenika za potrebe procesa kanonizacije.
Dana 8. rujna 1253. u bazilici Sv. Franje u Asizu Stanislava je proglasio svetim papa Inocenta IV. Svečanost podizanja svečevih relikvija i proglašenja njegove kanonizacije u Poljskoj dogodila se 8. svibnja 1254.
Tradicionalni spomendan Sv. Stanislava u Katoličkoj Crkvi slavi se 11. travnja (dan smrti), a u Poljskoj 8. svibnja.
Papa Ivan XXIII. je 1963. proglasio Sv. Stanislava, zajedno sa Sv. Adalbertom i Blaženom Djevicom Marijom, glavnim zaštitnikom Poljske.
Zanimljivo, katedrala na Wawelu, u kojoj se nalazi njegov sarkofag, nazvana je po njemu i Sv. Vaclavu Češkom. Također u Krakovu je njegovo svetište u pavlinskoj crkvi na Skalki. Prvu nedjelju nakon blagdana Sv. Stanislava, 8. svibnja, odvija se procesija sa svečevim relikvijama od wawelske katedrale do crkve Sv. Mihovila arkanđela i Sv Stanislava biskupa na Skałki, u kojoj sudjeluju poljski episkopat, predstavnici klera, redova i laika.
Zaštitnik je Krakova, Ostrowa Wielkopolskog, zaštitnik je nadbiskupija Kraków, Lublin, Poznan i Varšava te biskupija Kielce, Plock, Sandomierz, Tarnow i Swidnica.
Ime Stanislav slavenskog je porijekla izvedeno od osnova “stani”, što znači postojan, istrajan, stamenit, i riječi “slava”. U prenesenom značenju “uvijek slavan”.
M. A., KT
