Yussef Antoun Makhlouf rođen je 1828. u Libanonu kao najmlađe od petero djece Antouna Zaaroura Makhloufa i Brigitte Elias al-Shediyaq. Antoun je odveden na prisilni rad te je preminuo kad je Yussefu bilo svega tri godine.
Dječak je od malih nogu učio i radio. Školovao se u lokalnoj župnoj školi i vodio je stoku na ispašu. Zaokupljen molitvom i samoćom od ranog djetinjstva, mnogo je vremena provodio na poljima i pašnjacima u blizini svog sela, razmišljajući o Bogu usred nadahnjujućih pogleda na libanonske doline i planine.
Njegov ujak i skrbnik Tanious želio je da dječak nastavi raditi s njim, dok je njegova majka željela da se oženi. Međutim, Yussef je imao druge planove i napustio je dom 1851., nikoga ne obavijestivši.
Postao je tako “brat Sarbel”, nakon što je pješice hodočastio do svog samostana. U tome je slijedio primjer svojih ujaka s majčine strane, koji su već tada živjeli kao redovnici samotnjaci u samotištu Sv. Pavla u Kadiškoj dolini.
Sarbel je svoje redovničke zavjete položio u studenom 1853., tijekom svečane ceremonije zatvorene za javnost i zabranjene čak i za njegovu obitelj. Nakon toga je zaređen za svećenika te se vratio u samostan Sv. Marona.
Kao redovnik svećenik, živio je i služio u samostanu 19 godina, pokazujući veliku predanost molitvi, rukotvorinama i kontemplativnoj šutnji, piše CNA.
Poglavari su u njegovu životu na djelu vidjeli Božju nadnaravnu moć; postao je poznat kao čudotvorac čak i među muslimanima. Dopuštenje da živi kao redovnik samotnjak u obližnjem samotištu posvećenu Sv. Petru i Pavlu dobio je 1875. te su strogi asketizam i duboko jedinstvo sljedeće 23 godine obilježavali njegov život.
Duboko odan Božjoj euharistijskoj prisutnosti, doživio je moždani udar dok je slavio liturgiju 16. prosinca 1898., a preminuo je na Badnjak iste godine.
Vjeruje se kako se njegovim zagovorom dogodilo stotinu čudesa, kako u Libanonu tako i diljem svijeta.
Blaženim ga je 1977. proglasio papa Pavao VI., koji je libanonskog maronitskog svetca ranije pozdravio kao “divljenja vrijedan cvijet svetosti koji cvate na stablu drevnih monaških tradicija Istoka”.
J.M., KT
