Pod duhovnim vodstvom Sv. Petra Fabera stupio je 1543. u isusovački red kao prvi Nizozemac i Nijemac (oba naroda smatraju ga svojim zemljakom).
Za svećenika je zaređen 1546., a od 1549. bio je predvodnik katoličke obnove u njemačkim krajevima i prozvan je drugim apostolom Njemačke (prvi je bio Sv. Bonifacije koji je pokrstio germanska plemena). Kako piše laudato.hr predavao je na sveučilištima u Kölnu, Ingolstadtu i Beču.
U Kölnu je osnovao prvi njemački isusovački kolegij. Od 1556. bio je prvi poglavar njemačke isusovačke pokrajine. Neumorni Isusov i Marijin sljedbenik, prijatelj bolesnika, siromaha i zatvorenika, putovao je od grada do grada i dopisivao se s najuglednijim i najutjecajnijim osobama onoga vremena. Djelovao je kao vrsni propovjednik, profesor i osnivač kolegija u Münchenu, Dillingenu, Würzburgu, Augsburgu, Beču i Fribourgu.
Odbijao je biskupsku službu i kardinalsku čast te želio ostati siromašan redovnik. Bio je pučki misionar, začetnik novih metoda u proučavanju katekizma, teolog na Tridentskom saboru, vješt diplomat, Papin poslanik u vrlo osjetljivim misijama, savjetnik cara Ferdinanda I., osnivač Marijinih kongregacija za muževe i žene, plodni duhovni pisac.
Njegovo glavno djelo je katolički katekizam Kršćanski nauk (I-III, 1555-58), koji je u 150 godina doživio 400 izdanja.
Preminuo je 21. prosinca 1597. u švicarskom gradu Fribourgu, u kojem je proveo posljednjih 17 godina života. Blaženim ga je 1864. proglasio papa Pio IX., a svetim i crkvenim naučiteljem 1925. papa Pio XI.
Zaštitnik je Njemačke, katoličkog tiska i pisaca katekizama te mnogih učilišta, župa i crkava diljem svijeta. Zanimljivo je da je godine 1930. u crkvi svetog Petra Kanizija u Rimu zaređen hrvatski blaženik Alojzije Stepinac.
J.P., KT
