Otac mu je bio Heinrich von Flae, veoma cijenjen zemljoradnik i član kantonske uprave. Ipak, Nikola je odrastao, ali nije naučio čitati i pisati. U mladosti je bio obdaren velikom pobožnošću. Kao priznat javni službenik oženio se 1445. za Doroteju Wyss s kojom je imao desetero djece, pet kćerki i pet sinova.
Najmanje je 12 puta bio mobiliziran za rat. Ipak, kao vojnik se uvijek trudio oko mira. Prema pobijeđenom neprijatelju želio je da se postupa humano, a svojim je ugledom poštedio crkve i samostane da ne postanu žrtve ratnoga divljanja. U ratu se zauzimao za žene i djecu. Čim mu je to bilo moguće, nastojao se riješiti vojnih obveza.
Imao je dobru ženu, brojnu djecu, ali ipak nije bio potpuno sretan jer je želio duhovnost. Napokon je, uz pristanak supruge, te savjete duhovnika 1467., dakle u svojoj 50. godini života, pošao u Elzas u želji da se ondje pridruži jednom duhovnom pokretu međutim nije uspio stići na odredište. Nastanio na Klisterli-Alpama u Melchtalu, a zatim je kao boravište izabrao Ranft. Dakako da nije stanovao u naseljenom mjestu već u jednoj uvali pod brdom Flüe. Svečevi sunarodnjaci sagradili su mu 1468. na tom mjestu, a nedaleko od njegove pustinjačke ćelije, kapelicu.
On iz mjesta svoga samotovanja nije izlazio 20 godina osim što bi išao u crkvu u Sachseln. Samo je tri puta stupio među svijet 1473. 1481. i 1482. da bi posredovao za mir među kantonima svoje domovine. Svaki put mu je pošlo za rukom spriječiti rat te otkloniti napetosti među kantonima pa je zbog toga kasnije dobio častan naslov “otac domovine”. Švicarci su ga zvali brat Klaus.
Umro je 21. ožujka 1487. na glasu svetosti i svi su bili uvjereni da će doći do skore kanonizacije. Bio je čovjek iz svijeta koji je posvema prihvatio duhovnost te dopustio da ga snažno zahvati Božja milost koja ga je vodila neuobičajenim životnim stazama. Heinrich Wülflin iz Berna, po nalogu kantonske vlade u Obwaldenu, sastavio je svečev životopis u kojem iznosi samo “činjenice što ih prisegom potvrdiše svjedoci koji su sveca vidjeli i čuli”. Do kanonizacije zbog raznih političkih, a i crkvenih prilika nije ipak tako brzo došlo. Svetim ga je 15. svibnja 1947. proglasio papa Pio XII.
Ime mu je grčkog podrijetla i znači pobjedonosan među pukom.
Zaštitnik je Švicarske Konfederacije i suzaštitnik Švicarske garde.
Ž.I., KT
