Od najranije dobi bila je posebno pobožna prema Presvetom Sakramentu te je radije izabirala tišinu i molitvu umjesto dječjih igra. S pet godina, kada je boravila kod kume čija je kći bila časna sestra, čula je za zavjete te je bez ičijeg znanja na svetoj misi izrekla svoje prve zavjete riječima: “O moj Bože, vama posvećujem svoju čistoću i zavjetujem se na doživotnu čednost.“
Kada joj je s 10 godina umro otac, s majkom se preselila kod rođaka koji su ih zlostavljali te im oduzeli novac i imanje. Sa 16 godina majka ju je uvela u svijet plemstva. Tako je sudjelovala na raznim svjetovnim događanjima, plesovima i druženjima, ali jedne večeri imala je viziju bičevanog Krista. Potom je posjećivala mnoge samostane, no tek je po dolasku u Paray-le-Monialu čula unutarnji glas i ostala tu.
U samostan je ušla 1671 u dobi od 24 godine. Nedugo potom imala je više privatnih vizija i objava. Svakako je najpoznatija vizija iz lipnja 1675. kada joj je Isus pokazao na svoje srce i rekao: „Ovo je srce koje je toliko ljubilo ljude sve do potpunog predanja da im pokaže svoju ljubav, a većina mi nije ni zahvalna.“ Drugi put je Gospodin rekao: „Moje božansko Srce gori od ljubavi prema čovjeku, a posebno prema tebi“. Od tada se svetica nastojala uključiti u promicanje posebne pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu.
Njezine sestre iz samostanu nisu je prihvaćale i davale su joj pogrdne nazive.
U toj joj je duhovnoj borbi najviše pomogao isusovac Klaudije La Colombière. On je bio njezin ispovjednik i njemu je povjeravala svoje vizije i Kristove riječi. Od tada je, uz njegovu pomoć, počelo čašćenje Presvetom Srcu u Svetoj uri, koja se moli svaki četvrtak od 23 sata do ponoći u sjećanje na Isusovu molitvu i agoniju u Getsemanskom vrtu, a sastoji se od molitve pokajanja, bdijenja i čina prostracije.
Bolujući od raznih bolesti cijeli život, Marija Margareta Alacoque je umrla 1690. u dobi od 43. godine odbijajući svako olakšanje boli: „Sve što imam na Nebu i sve što želim na zemlji, to si samo ti, moj Bože“. Tako je umrla izgovarajući ime Isusovo.
Proglašena je blaženom 1864., a svetom 1920.
Ime Marija potječe iz egipatskog i hebrejskog jezika i znači ljubljena od Boga i gospođa. Ime Maegareta je grčkog i latinskog porijekla i znači perla i biser.
J.P., KT