Identitet Marije Magdalene pomalo je konfuzan i zbunjujući jer su podaci o tri Marije “razbacani” po evanđeljima.
Prva je grešnica koja je za vrijeme gozbe, koju je Isusu priredio Šimun, ušla u prostoriju kako bi Kristove noge pomazala pomašću te je zauzvrat dobila oproštenje grijeha. Druga je Marija iz Betanije, Lazarova sestra i na kraju Marija iz Magdale koju je Isus oslobodio od zloduha. Ona ga je nastavila slijediti sve do njegove smrti. Također, doživjela je radost prva vidjeti Isusa Krista nakon uskrsnuća i tako apostolima donijeti tu vijest.
Grčka liturgija je ove tri žene častila zasebno dok ih latinska, na poticaj pape Grgura Velikog (590.-604.), prepoznaje kao jednu osobu uvjerena kako se svi nabrojani događaji oko “tri Marije” odnose na jednu ženu.
Pitanje nije ni danas razriješeno te su tvorci reformiranog kalendara, prema instrukcijama pape Ivana XXIII. (1958.-1963.), spomendan posvetili “samo” jednoj Mariji određujući je kao pokajnicu, ženu svjesnu svoje ne odveć uzorne prošlosti, koju nikada nije dovoljno okajala.
Uglavnom, Magdalenu na kraju možemo sa sigurnošću promatrati kao Mariju koja je s ostalim ženama slijedila Isusa iz grada u grad, iz sela u selo te na kraju apostolima prenijela najbitniju poruku u povijesti čovječanstva o Isusovom praznom grobu. Prema predaji nakon Pedesetnice ili Duhova preselila se s Isusovom majkom u Efez. Preminula je oko 70. godine.
Ime joj je egipatskog ili hebrejskog podrijetla i znači ljubljena od Boga ili gospođa. Magdalena potječe iz hebrejskog i upućuje na stanovnicu Magdale.
Zaštitnica je vrtlarâ i pokajnica.
Ž.I., KT
