O Klementovom rođenju i mladosti nema dostupnih podataka. Na povijesnu i teološku scenu je stupio u 9. st. kada je car Mihael III. Konstantinopolski poslao kraljeviću Rastislavu Moravskome da od njih traži evangelizatore braću Ćirila i Metoda, podrijetlom iz Soluna. S njima je bio i Klement čija je zadaća bila prilagoditi istočnu liturgiju pokrštenim narodima.
Još za života Sv. Ćirila i Metoda njemački knezovi i biskupi su bili protiv slavenskog bogoslužja. Nakon Metodove smrti 885. njihovi učenici su u Velikoj Moravskoj izloženi napadima njemačkog svećenstva te su prognani iz Moravske.
Sv. Klement je zajedno sa svojim drugovima: Gorazdom, Naumom, Savom i Angelarijem preko Save i Dunava i dospio pod okrilje bugarskog cara Borisa I. kojega je priveo na kršćanstvo. Po nalogu cara otišao je u Ohrid te osnovao samostan 886. koji je bio poznat kao Prva slavenska univerza, iz koje je izašlo čak 3 500 monaha osposobljenih pisati glagoljicu. Neki od monaha su dobili i svećenički red te postali gorljivi evangelizatori.
Borisov drugi po redu nasljednik Šimun podupirao je misionarski rad te je Klementa imenovao 893. “prvim biskupom bugarskog jezika” te ga stavio na čelo biskupije Belike.
No Klementove misli se često vraćaju na Ohrid kojeg često posjećuje. Umro je u Ohridu 27. srpnja 916. a sahranjen je u crkvi koju je sam podigao u čast Sv. Pantelejmonu.
Klementov grob u Ohridu postao je mjestom pučkog čašćenja. Poznat je i po tome što je izmislio pismo ćirilicu na osnovu grčke abecede prilagodivši ju slavenskim glasovima.
Sv. Klement je za svog života napisao 42 djela vjerskog sadržaja. Uz njega se kao evangelizatore časte i njegovi suradnici, također učenici Sv. Ćirila i Metoda: Sv. Nahum, Saba, Gorazd i Angelarije.
Ime mu je latinskog porijekla i znači blag, krotak i umiljat.
Zaštitnik je Makedonije.
Ž.I., KT
