Njegov spomendan slavi se 19. ožujka, a 1. svibnja slavi ga se kao zaštitnika rada i radnika.
Papa Pio XII. uveo je u crkvenu godinu blagdan Svetog Josipa Radnika 1955. i odredio da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na Praznik rada.
Papa Lav XIII. izdao je svoju encikliku Rerum Novarum – O novim stvarima gdje je progovorio o važnosti i potrebi za poboljšanjem položaja radnika. Radnike i sve ljude skromnih životnih prilika uputio je na Sv. Josipa kao uzor radnika.
Josipovo tesarsko zanimanje spominje se samo u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret.
„Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: ‘Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin?“ (Mt 13,54)
Sveti Josip je mnogo govorio bez ijedne riječi te vrijedno radio. Bio je siromašan tesar iz Nazareta i u njegovoj je blizini Isus proveo svoje djetinjstvo i mladost, živeći jednostavnim radničkim životom.
Josip je bio ponizan, skroman i šutljiv i nikada se nije uzdizao ili hvalio pred drugima. Svojom jednostavnošću blizak je svim radnicima, osobito očevima koji osjećaju težinu života i svakodnevnog zarađivanja i skrbi za obitelj.
Bog je povjerio Josipu da bude glava nazaretske obitelji u kojoj se ostvarilo Isusovo utjelovljenje.
J.P., KT
