Zbog velikog siromaštva od rane mladosti radio je kao nadničar na tuđim poljima. Prije polaska na polje svakog jutra odlazio je na misu i toplo se preporučio Isusu i Mariji. Kad su Madrid 1110. napali Almoravidi Izidor se sklonio u Torrelagunu. Tamo je upoznao djevojku Mariju Toribiju, zaljubio se u nju i oženio je.
Godine 1119. vratio u Madrid, zaposlio se kod bogatog posjednika Juana de Vargasa. Stekao je njegovo povjerenje i postavljen je nadstojnikom imanja nedaleko od Madrida. Zavidnici su ga optužili da za vrijeme posla ne radi nego moli. Gospodar se na svoje oči htio uvjeriti pa je jednog dana potajno pošao na njivu te mu je poštovanje prema Izidoru još više poraslo.
Izidor je postao uzorom molitve i teškoga rada, a isticao se velikom ljubavlju i samilošću prema siromasima i životinjama. Svi su ga još za života smatrali pravim svecem.
Preminuo je na glasu svetosti 15. svibnja 1130, u Madridu, gdje mu se zemni ostatci čuvaju u tamošnjoj katedrali.
Blaženim ga je proglasio 1619. papa Pavao V., a svetim 1622. papa Grgur XV.
Zazivaju ga pri smrti djece, a zaštitnik je Madrida, sela, seljaka, zemljoradnika, težaka, nadničara, farmera, rančera, orača, slugu, stoke te mnogih ustanova, udruga, naselja, biskupija, župa, crkava i kapela širom svijeta, pa tako i hrvatskih krajeva (Divjake kod Skrada, Široko Polje kod Đakova, Cere kod Gruda, Odra kod Zagreba, Samobor).
Velike svečanosti u čast svetom Izidoru održavaju se u Španjolskoj, Sjedinjenim Državama i mnogim zemljama Latinske Amerike.
Ime mu je grčkog porijekla i znači dar Izide.
Ž.I., KT
