Dok su mu roditelji 303. izgubili živote, sva obiteljska dobra zaplijenjena, Inocent je bio utamničen mnogo godina. Uz Konstantinov mir i kraj progonstva, koji je nastupio 313., i kršćani u Tortoni, na sjeveru Italije podno Alpa, su postali slobodni.
Nakon puštanja iz tamnice Inocent se uputio u Rim kako bi od cara vratio očevinu, koja mu je bila zaplijenjena za vrijeme progonstva. Međutim tu je ostao mnogo dulje i njegov je život promijenio slijed. Dobio je potporu pape Silvestra koji ga je zaredio za đakona zadržavši ga nekoliko godina uza se da bi ga potom poslao u Tortonu kao biskupa.
Time je nastupilo novo proljeće za tamošnju mjesnu Crkvu. Novi biskup utvrđivao je u vjeri kršćane i pridobivao pogane za Krista. Udario je, prvi puta u povijesti, temeljne teritorijalne fizionomije biskupije. Tortona je postala uzor kršćanske vjere. Sagrađena je nova bazilika na brdu iznad grada koja je bila posvećena rimskim mučenicima Sv. Sikstu i Lovri.
Biskup Inocent dao je izgraditi još dvije crkve: Dvanaestoici Apostola i Svetom Stjepanu. Preminuo je 17. travnja 353. Njegov nasljednik Sv. Esperancije bio je jedan od najgorljivijih neprijatelja arijanskog krivovjerja, zajedno sa Sv. Ambrozijem i Sv. Euzebijem.
Ime Inocent dolazi iz latinskog jezika i znači bez grijeha.
Ž.I., KT
