Sv. Dominik rodio se 2. travnja 1842. u selu Riva di Chieri, u sjevernoj Italiji. Već je od pete godine bio gorljivi ministrant, a u sedmoj godini primio je svetu pričest. Tada se posvetio Isusu i Mariji. Bio je uvijek živo svetohranište Isusa Krista, a na sam dan sv. pričesti stvorio je odluke kojih se držao čitav život: „Ispovijedat ću se često i ići na pričest svaki put kad mi ispovjednik dopusti; slavit ću svečano blagdane; moji će prijatelji biti Isus i Marija; radije umrijeti, nego sagriješiti.“
Dvanaestogodišnji Dominik 1854. susreo se sa Sv. Ivanom don Boscom. Iste godine ušao je u njegov oratorij, gdje je ostao tri godine. Susret s utemeljiteljem salezijanaca donio mu je novo prijateljstvo i povjerljivost.
Sv. Dominik je 1856. utemeljio Družbicu Bezgrešne. Na to se odlučio jednog svibanjskog jutra, kad se na veliku don Boscovu žalost, za vrijeme mise nitko nije pričestio. Družbica Bezgrešne bila je Dominikovo remek djelo. Do kraja života bilo mu je ostalo svega devet mjeseci, ali Družbica je potrajala više od 100 godina. Naime, Dominik se 1. ožujka 1857. vratio u roditeljski dom po savjetu don Bosca, koji je bio zabrinut za njegovo naglo pogoršano zdravlje. Znajući da se više neće vratiti, obratio se don Boscu posljednji put i pitao što još može učiniti za Gospodina?, don Bosco mu je odgovorio: „Daruj mu svoje trpljenje.“; Što još? „Daruj mu cijeli svoj život“, don Boscu je riječ zastala u grlu, jer je znao da će Gospodin primiti taj dar.
Liječnik mu je ustanovio upalu pluća, te je preminuo 9. ožujka 1857. svetom smrću u 15. godini, govoreći: „Kako lijepe stvari vidim“. Promatrajući tužnu majku, počeo ju je hrabriti govoreći: „Mama, nemoj plakati, ja idem u raj“.
Don Bosco je u svom večernjem govoru dječacima za laku noć ovako navijestio njegovu smrt: „Večeras je jedan anđeo manje na zemlji i jedan više na nebu“. Bio je istinski uvjeren da je Dominik Savio bio nalik Sv. Alojziju te da će ga stoga Crkva jednoga dana uzdići na čast oltara.
Informativni biskupijski proces o životu, kreposti i glasu svetosti Dominika Savija počeo je 1908., a apostolski proces 11. veljače 1914., na dan Gospe Lurdske.
Dekret o herojskim krepostima Savija obavljen je 9. srpnja 1933. Papa Pio XII. proglasio ga je blaženim 1950., a 12. lipnja 1954., nakon što su priznata dva nova čuda, Dominik je proglašen svecem, i to kad se obilježavala 100. obljetnica od proglašenja dogme Bezgrješnog Začeća.
J.P., KT
