U subotu 15. studenoga, u Pazinskom kolegiju, održan je susret članova župnih Caritasa Porečke i Pulske biskupije. Prigodno predavanje održao je vlč. Mladen Matika, župnik Župe sv. Eufemije u Rovinju, a euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ivan Štironja. Na susret su pristigli i bili na raspolaganju za svetu ispovijed: generalni vikar Rikardo Lekaj, ravnatelj Caritasa vlč. Željko Zec, vicekancelar vlč. Luka Jakopić, te župnici i upravitelji župa Mladen Matika, Ivan Prodan, Blaž Bošnjaković, Ivica Butković, Želimir Bagavac, Mauro Boccadoro, Janez Barborič i Bartossz Adam Pawlik.
Svoje predavanje o temi „Ljubav koja postaje blizina“, vlč. Matika je podijelio na dva dijela. Prvi dio je temeljio na Božjoj riječi koja nas uvijek podsjeća na naš kršćanski identitet i pomaže odgovoriti na pitanja: tko smo kao kršćani i tko smo kao djelatnici Caritasa, koji su pozvani ne samo vidjeti poteškoće braće i sestara nego ih također dotaknuti i pomoći im. Tako je naglasio da je Caritas Evanđelje pretočeno u djela. Drugi dio predavanja vlč. Matika je temeljio na dokumentima: Deus caritas est, Evangelii gaudium i Fratelli tutti, koji nam govore o Caritasu kao licu Crkve. Cijelo je predavanje išlo u pravcu zaključka da Caritas nije ono što činimo nego je Caritas ono što jesmo kao kršćani u svom pozivu i identitetu.
Nakon predavanja upriličena je prigoda za svetu ispovijed a potom misno slavlje. Za svetu ispovijed bilo je na raspolaganju desetak svećenika.
Biskup Štironja je svoju propovijed temeljio na evanđeoskom ulomku o dobrom Samarijancu (Lk 10,25-37), koji donosi dijalog između Isusa i zakonoznanca. Zakonoznanac je čovjek koji napamet zna sve religiozne propise i Božje zapovijedi. Kao teološki ekspert, poslan je prokušati Isusa što u svom tekstu naglašava sveti pisac. Na pitanje: Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?, Isus ne daje teološku definiciju već zakonoznanca vraća u srce Pisma o ljubavi prema Bogu i svomu bližnjemu što tumači jasnom i poučnom prispodobom.
Uz svećenika i levita, koji nemaju vremena za unesrećenog čovjeka, putom prolazi Samarijanac koji vidi čovjeka u potrebi, zaustavlja se, povija mu rane, zalijeva ih uljem i vinom, postavlja ga na svoje živinče i odnosi u gostinjac.
„Zadivljuje primjer Samarijanca koji ne kalkulira, ne razmišlja dugo nego brzo djeluje. Evanđeoska ljubav je žurna, nema vremena za čekanje, ne zadržava se samo na osjećaju; ljubav postaje djelovanje“, rekao je biskup, istaknuvši kako ovaj čovjek na sve misli i to bez ikakve osobne računice ili pitanja o vlastitoj koristi.
Ovo je logika i paradigma Caritasa, naglasio je biskup Štironja, te nastavio „Caritas ne pita: Tko je tko? Nije važno tko je ranjeni ili potrebiti čovjek; je li mi to prijatelj ili rođak; nije važno je li mi simpatičan, je li mojih svjetonazora. Važno je da je čovjek. To nas obilježava u svijetu. Svi stojimo pod istim nazivnikom: ‘ljudi’. Uz to, mi se kao kršćani nazivamo braćom i sestrama. Bližnji je onaj komu sam spreman približiti se; onaj koji vidi očima srca, onaj koji prepoznaje potrebe braće i sestara. Bližnji je onaj koji je sposoban pomoći bilo kojem čovjeku u poteškoći“.
Caritas je izraz ljubavi koja ne pita tko zaslužuje pomoć, nego traži način kako pomoći. Krist podsjeća da se život vječni ne zadobiva znanjem, već djelotvornom ljubavlju koja se spušta do rana bližnjega. Pozvani smo biti suvremeni Samarijanci: vidjeti, suosjećati, pristupiti, pomoći i ostati uz ranjene dok ne ozdrave. U svakodnevici susrećemo ljude ranjene bolešću, siromaštvom, samoćom i nepravdom; često im je najpotrebnija toplina i blizina. Caritas nije samo humanitarna organizacija, nego živo srce Crkve i produžena ruka Kristova milosrđa te i najmanji čin dobrote postaje dio Božjeg plana ljubavi jer Bog djeluje kroz jednostavne geste onih koji se ne boje približiti čovjeku u potrebi, naglasio je biskup Štironja.
Na kraju propovijedi biskup je zahvalio ravnatelju Caritasa i njegovim suradnicima, svećenicima, svima onima koji svojim radom, trudom i srcem čine da Caritas bude ono što po svom imenu i poslanju jest – živo lice Božje ljubavi među ljudima: „Svaki vaš čin ljubavi, koliko god bio malen, ima vječni odjek. Stoga, nastavimo gledati očima koje vide, srcem koje suosjeća i rukama koje pomažu. Neka Kristovo milosrđe bude ulje i vino u našim rukama; neka svaki susret s potrebitom braćom i sestrama bude trenutak u kojem se ostvaruje Evanđelje Kristove ljubavi. Neka nas u našem služenju vodi jednostavna, ali snažna Isusova riječ: Idi i ti čini tako!“, zaključio je biskup.
Nakon svete Mise upriličeno je zajedničko druženje uz osvježenje i okrjepu koje je priređeno u blagovalištu Pazinskog kolegija, čiji djelatnici na čelu s ravnateljem, redovito daju svoj doprinos u ovakvim i sličnim susretima.
