U organizaciji Katehetskih ureda Požeške biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije te Agencije za odgoj i obrazovanje pri svršetku nastavne godine održavaju se zajednička stručna vijeća za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Đakovačko-osječke crkvene pokrajine u biskupijskim marijanskim svetištima u Voćinu i Aljmašu pod nazivom „Jubilarna godina i hodočasnici nade“.
Stručno vijeće u Svetištu Gospe Voćinske održano je u subotu 14. lipnja 2025. godine. Okupljene vjeroučitelje iz Požeške biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije u bazilici je pozdravila voditeljica vijeća Posavskog arhiđakonata Vesna Hodak istaknuvši kako je ovo hodočašće prigoda obnoviti svoju vjeru, produbiti svoje poslanje i obnovite se u svijesti da smo „hodočasnici nade, svjedoci Evanđelja i graditelji mira“. Predstavila je potom voditelje programa te uvela nazočne u sadržaj susreta. Srdačnu riječ dobrodošlice nazočnima je zatim uputio predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije Marijan Pavlić prenijevši im pozdrave više savjetnice Agencije za odgoj i obrazovanje Ankice Mlinarić. Podsjetio je na značenje Jubileja i potaknuo vjeroučitelje da predviđeni susret iskoriste za osobnu duhovnu izgradnju s ciljem utvrđivanja u vjeroučiteljskom poslanju.
Uslijedila je zajednička molitva Radosnih otajstava krunice, a potom je rektor svetišta i bazilike Ivan Ereiz predstavio povijest Župe i Manje bazilike Pohoda Blažene Djevice Marije, naglasivši duhovno i kulturno bogatstvo Voćina. Istaknuo je kako je svetište Majke Božje, koje je biskup Antun Škvorčević proglasio biskupijskim svetištem, kroz stoljeća bilo mjesto okupljanja vjernika, duhovne utjehe i molitve, unatoč ratnim razaranjima i progonima. Govoreći o povijesti, rektor Ereiz se osvrnuo na 18. stoljeće kada su, nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija, hodočasnici počeli pristizati u Voćin. Pobožnost prema Gospi Lurdskoj i tradicija hodočašća, osobito 20. kolovoza iz Požege, ukorijenila se i nastavila i nakon Drugog svjetskog rata. Podsjetio je kako je Gospin kip nestao u ruševinama 1991. godine, no Božja providnost očuvala je staru sliku Voćinske Gospe iz 18. stoljeća, koja je u Voćin svečano vraćena 1999. godine. Posebnu je pozornost 
rektor Ereiz posvetio ratnom razaranju svetišta u prosincu 1991. godine, kada je crkva do temelja uništena te obnovi koja je započela 2002. godine. Zahvaljujući projektu prof. dr. sc. Vladimira Bedenka i potpori Ministarstva kulture, crkva je obnovljena u izvornom gotičkom obliku, a 2011. svečano posvećena. Naglasio je i važnost hodočasničke tradicije koja traje tijekom cijele godine, osobito dječjega hodočašća u svibnju, najvećeg takve vrste u Hrvatskoj. Vrhunac godišnjih hodočašća je 21. kolovoza na blagdan Gospe Voćinske kada tisuće vjernika iz cijele biskupije dolaze pješice, automobilima i autobusima kako bi sudjelovali u večernjem slavlju sa svijećama. Predstavljanje je zaključio podsjećanjem na 2022. godinu kada je, povodom 25. obljetnice Požeške biskupije, voćinska crkva proglašena manjom bazilikom, čime je dodatno potvrđen njezin duhovni i kulturni značaj.
Uslijedilo je predavanje pod nazivom „Jubilej kao dar Crkvi i govor teologije nade – ‘Nada ne razočarava’ (Rim 5,5)”, koje je održala vjeroučiteljica Tanja Buneta iz Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić u Virovitici. Njezino izlaganje potaknulo je razmišljanja o ulozi nade u teološkom i osobnom kontekstu, a osobito u izazovima s kojima se susreću vjeroučitelji i vjernici današnjice. Vjeroučiteljica Buneta prikazala je Jubilej kao ustaljenu praksu Crkve ukorijenjenu u Starom zavjetu (Lev 25), s posebnim značenjem oslobođenja, oprosta i obnove. Obradila je potom etimologiju pojma „jubilej“, njegovu povezanost sa zvukom ovnujskog roga (jōbēl) i svetkovinama u židovskoj tradiciji, a zatim i njegovo preuzimanje u kršćanskoj teologiji. U Novom zavjetu, prema Lukinom evanđelju (Lk 4,18-19), Isusovo javno djelovanje označeno je kao navještaj „godine milosti Gospodnje“, čime se kršćanski jubilej proširuje kao stalna prisutnost milosti u životu Crkve. U svom predavanju vjeroučiteljica Buneta je istaknula kako kršćanski jubilej uključuje četiri temeljna znaka: naviještanje evanđelja siromasima, oslobađanje zatvorenika, vraćanje vida slijepima i oslobađanje potlačenih. Ti znakovi predstavljeni su kao ključne dimenzije Kristova poslanja i poziva Crkve na djelatnu ljubav, socijalnu osjetljivost i svjedočenje vjere. Predstavila je potom povijest slavljenja jubileja u Katoličkoj Crkvi, koja započinje s papom Bonifacijem VIII. 1300. godine, a razvija se kroz stoljeća kao vrijeme milosti, oprosta i duhovne obnove.
Središnji dio predavanja bilo je teološko razlaganje kreposti nade. Navedeni su brojni biblijski i crkveni izvori koji opisuju nadu kao povjerenje u Božja obećanja, temeljeno ne na ljudskoj snazi, već na milosti Duha Svetoga. Vjeroučiteljica Buneta je istaknula razliku između kršćanske nade i optimizma te na kraju predstavila konkretna mjesta učenja nade: molitva, rad, trpljenje i promišljanje o Posljednjem sudu. Na kraju predavanja, istaknula je ulogu Blažene Djevice Marije kao „zvijezde nade“ i uzora vjernicima na putu duhovne obnove. Zaključno je poručila kako je jubilej poziv na obnovu odnosa prema Bogu, bližnjima i samome sebi, utemeljen u Kristu.
Vjeroučitelji su zatim u pripravi za svetu misu imali mogućnosti pristupiti sakramentu pomirenja, a središnji dio skupa bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio Žarko Turuk, župnik Župe Duha Svetoga u Đulovcu i vjeroučitelj u tamošnjoj osnovnoj školi. U prigodnoj homiliji osvrnuo se na naviješteni evanđeoski ulomak koji donosi Isusovu prispodobu o sijaču i vrstama tla (Mt 13, 1–23). Temeljeći propovijed na slici sijača i sjemena, predvoditelj slavlja je istaknuo simboliku sjemena kao Božje riječi i neograničenog potencijala koji Bog vidi u svakome čovjeku. „Bog nikada ne sije uzalud. U svakome od nas vidi mogućnost da činimo velike stvari – i kao vjernici, i kao odgojitelji i navjestitelji Radosne vijesti“, poručio je okupljenim 
vjeroučiteljima. Nadovezujući se na naviješteno evanđelje, citirao je ulomak iz poznate pjesme „Javor“ hrvatskog književnika Ivana Mažuranića: „Nije visok tko na visu stoji, nit je velik tko se velik rodi, već je visok tko u nizu stoji i visinom nadmaša visine, a velik je tko se malen rodi, a kad pane, golem grob mu treba!“. Kazao je kako je veliko srce ono koje je otvoreno za Boga, spremno primiti riječ, njegovati je i donijeti plod – to je ono što nas čini velikima u Božjim očima“, naglasio je.
Pojasnivši prispodobu o vrstama tla, propovjednik je ukazao na to kako ona predstavljaju različita stanja ljudskog srca – od zatvorenosti i površnosti do duboke otvorenosti za Božju riječ. „Naše srce može biti kao tlo uz put – kada čujemo, ali ne prihvaćamo riječ; kao kamenito tlo – kada nema dubine; kao trnovito – kada nas svijet guši brigama; ali pozvani smo biti dobra zemlja – srce koje prima, njeguje i donosi plod“, istaknuo je župnik Turuk te ujedno podsjetio da je današnja liturgija ljetnih kvatri posvećena molitvi za posvetu ljudskog rada i sjetvu. „Neka i naš rad s djecom i mladima, naš trud u školama i vjeronaučnim dvoranama, bude dio te duhovne sjetve – neka Gospodin blagoslovi našu službu i pretvori je u plodove koji ostaju“, zaključio je.
Pri svršetku euharistijskog slavlja vjeroučitelji su uputili molitvu Gospi Voćinskoj. Budući da je voćinska bazilika oprosna crkva u godini Jubileja, vjeroučitelji su neposredno prije blagoslova zajedno uputili Bogu molitve na nakane Svetog Oca što je jedan od uvjeta potpunog oprosta.
Nakon kratke stanke i okrjepe, sudionici skupa su se uputili na voćinsku Kalvariju gdje su molili Križni put razmatrajući trenutke Kristove muke što ih je dodatno osnažilo u osobnom i profesionalnom poslanju. Program je zaključen vrednovanjem rada stručnog vijeća te, po želji sudionika, posjetom Geo-info centru, koji pruža jedinstven uvid u prirodne i geološke osobitosti područja.
Sličan program Stručnih vijeća preostalih vjeroučitelja Đakovačko-osječke metropolije održat će se 16. lipnja 2025. u marijanskom svetištu u Aljmašu.
