U subotu 1. veljače 2025. u prostorima Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu održan je stručni skup za odgojiteljice u vjeri iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije na temu „Uloga i važnost emocija u izgradnji osobnosti predškolskoga djeteta“. Skup je organizirala Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s katehetskim uredima spomenutih biskupija.
Program skupa započeo je zajedničkom svetom misom u studentskoj kapelici koju je predvodio predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije Marijan Pavelić. Nakon toga odgojiteljice u vjeri pozdravili su đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije Teuta Rezo, predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije Marijan Pavelić te viša savjetnica iz Agencije za odgoj i obrazovanje Ankica Mlinarić koja je potom ukratko predstavila dnevni red skupa.
Uslijedilo je zatim prvo predavanje na temu „Psihološko-komunikacijske vještine u stvaranju ozračja u kojem se dijete može izreći i iskazati vlastite osjećaje“ koje je održao Josip Bošnjaković, izvanredni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Istaknuo je važnost kvalitetnih međuljudskih odnosa u odgoju i obrazovanju, s naglaskom na razvoj emocionalne inteligencije kod djece. Predstavio je potom tehnike kao što su empatija, suosjećanje, istraživanje, usklađivanje, angažiranost i prisutnost, koje su ključne za razumijevanje dječjih emocionalnih potreba. Pojasnio je kako je empatija sposobnost 
uživljavanja u djetetovu perspektivu. Suosjećanje uključuje prepoznavanje i razumijevanje djetetove patnje, a istraživanje potiče odgojiteljice da neprestano teže razumjeti djetetovo iskustvo. Usklađivanje se odnosi na stvaranje iskustva neprekinute povezanosti osjećaja, dok angažiranost podrazumijeva aktivno sudjelovanje u djetetovom emocionalnom razvoju, kazao je Bošnjaković. Predavanje je zaključio naglaskom na važnost poštovanja, ljubaznosti i suosjećanja u stvaranju odnosa povjerenja s djecom, što im omogućuje da se osjećaju sigurno i prihvaćeno. Ove vještine se razvijaju s vremenom i iskustvom, a cilj je stvoriti ozračje u kojem dijete može rasti i razvijati se u cjelovitu osobnost.
Drugo predavanje na temu „Osnaživanje odgojiteljica u kontekstu emocionalnog i duhovnog rasta“ održala je Anita Dučkić Sertić, voditeljica Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba u Zagrebu. U uvodnom dijelu predavačica je istaknula značaj osnaživanja koje odgojiteljicama omogućuje samostalno donošenje odluka, suočavanje s izazovima i stvaranje novih prilika. Pojasnila je kako je empatija prepoznata kao ključna komponenta osnaživanja, koja potiče uzajamno poštovanje i razumijevanje među svim sudionicima u odgojno-obrazovnom procesu. 
Središnji dio predavanja bio je usmjeren na važnost emocija, uključujući njihovo prepoznavanje, razumijevanje i upravljanje. Predavačica je naglasila potrebu za samorefleksijom i svjesnošću kako bi se razumjeli dublji slojevi emocija. Otvorena komunikacija o emocijama prepoznata je kao ključna za stvaranje sigurnog okruženja u predškolskim ustanovama. Kazala je zatim kako duhovni rast, kao važan aspekt razvoja odgojiteljica, obuhvaća preispitivanje vlastitih vrijednosti, uvjerenja i svrhe u životu. Prof. Dučkić Sertić je potom ponudila strategije za osnaživanje odgojiteljica, uključujući samorefleksiju, mindfulness prakse i izgradnju zajednice podrške. Kontinuirano obrazovanje i stručno usavršavanje također su istaknuti kao važni čimbenici razvoja. Predavanje je zaključeno pozivom na integraciju emocionalnog i duhovnog rasta u svakodnevnu odgojnu praksu. Osnažene odgojiteljice postaju katalizatori promjena koje pridonose stvaranju poticajnijeg i sveobuhvatnijeg sustava za djecu, zaključila je prof. Dučkić Sertić. Nadovezujući se na predavanja održana je tematska rasprava u kojoj su sudionici imali mogućnost postaviti pitanja predavačima i podijeliti vlastita iskustva.
U drugom dijelu skupa održane su pedagoške radionice. Prvu radionicu „Ekspresivne tehnike u poticanju emocionalne pismenosti kod djece rane i predškolske dobi“ vodila je Ivana Perišić Juzbašić, psihologinja u Osnovnoj školi Ivana Kozarca u Županji, a drugu „Od stresa do mentalnog blagostanja“ već spomenuta prof. Anita Dučkić Sertić.
Na početku svoje radionice prof. Perišić Juzbašić je istaknula ulogu odraslih u poticanju emocionalne pismenosti djece kroz kraće teorijsko tumačenje biologije razvoja dječjeg mozga i pojašnjenje opravdanosti primjene određenih aktivnosti i redoslijeda njihova izvođenja. Tehnike, vježbe i aktivnosti prezentirane tijekom radionice imale su za cilj osnažiti, inspirirati i ohrabriti odgojiteljice u vjeri u nastojanjima da u svom svakodnevnom odgojno-pedagoškom radu bogate dječji svijet emocija kroz četiri područja kompetencija emocionalne pismenosti: prepoznavanje osjećaja, imenovanje, razumijevanje i prihvaćanje te regulaciju. Vodeći se primarnim jezikom djeteta rane i predškolske dobi – igrom, uz didaktiku i metodiku bogatu vizualnim 
podražajima, zvukom, pokretom i senzornim učenjem, prof. Perišić Juzbašić je nastojala pokazati i ozračje u kojem je govoriti o emocijama poželjno, potrebno i vrijedno. To se osobito odnosi na razumijevanje i prihvaćanje tzv. neugodnih emocija (ljutnje, tuge, anksioznosti, straha…) koje također imaju svoju veliku vrijednost o kojoj treba podučavati djecu, kao i načinima kako se s takvim emocijama nositi. U drugoj radionici prof. Dučkić Sertić se usmjerila na prepoznavanje i razumijevanje stresa te emocija povezanih s njim. Sudionice su imale priliku razmisliti o vlastitim stresorima i prepoznati s kojim emocijama se susreću u stresnim situacijama. 
Kroz interaktivne aktivnosti, praktične vježbe i grupne rasprave, odgojiteljice u vjeri su istraživale različite metode opuštanja i svjesnosti. Naglasak je bio na razvijanju emocionalne otpornosti, poboljšanju komunikacijskih vještina i stvaranju pozitivnih navika. Poseban dio radionice bio je posvećen osvještavanju i upravljanju vlastitim emocijama, s naglaskom na utjecaj misli na emocionalno stanje. Sudionice su učile o tehnikama samoregulacije negativnih emocija kako bi očuvale mentalno zdravlje i postigle opće blagostanje. Voditeljica je u radionici istaknula duhovnost kao važan resurs u suočavanju s izazovima te je naglasila važnost zajedništva i podrške u postizanju ravnoteže između stresa i blagostanja. Nakon održanih radionica stručni skup je završio osvrtom sudionika, evaluacijom i molitvom.
