Katolički vjernici Gornjeg Tavankuta proslavili su 100. obljetnicu od podizanja kapele sv. Ane u tom mjestu. Nakon devetnice posveće sv. Ani, u petak, 26. srpnja, na blagdan sv. Joakima i Ane u kapeli je bila održana sveta misa kojom je obilježen ovaj važan trenutak u povijesti tavankutske zajednice, piše portal Hrvatska riječ.
Sakralni objekti na brežuljku
Svetu misu u petak predvodio je tavankutski župnik vlč. Marijan Vukov, a nakon mise je vlč. Tomislav Vojnić Mijatov održao kratko predavanje o povijesti kapele i samog sela. Nakon predavanja mještani su, u prigodnoj atmosferi, nastavili proslavu ispred kapele.
»Prema zapisima, u blizini ovog mjesta se već od 1860-ih održava proštenje prigodom blagdana Svete Ane. Prema starim zapisima bila je podignuta jedna mala kapela sa slikom svete Ane, vjerojatno već 1860-ih godina. Mogući razlog za podizanje sakralnog prostora jest činjenica kako je u blizini nekada postojala srednjovjekovna crkva na brežuljku u Vermeševom kraju«, rekao je u svom predavanju vlč. Vojnić Mijatov.
Sadašnja kapela podignuta je za vrijeme župnika Antuna Bergera, 1923. godine, kada su Mate Vuković i njegova supruga Cilika (rođena Vujković Lamić) odlučili izgraditi kapelu sv. Ane o svom trošku na mjestu stare kapele. Na zahtjev kaločkog nadbiskupa, arhitekt Gyula Petrovácz izradio je 1923. nacrte kapele, koje je subotički inženjerski ured pregledao, a senat na temelju toga odobrio gradnju. Gradski senat dao je dozvolu za gradnju kapele, uz uvjet da župni ured u Donjem Tavankutu održava kapelu.
»Mate Vuković potpisao je izjavu kojom daruje tri lanca zemlje župi Tavankut za održavanje kapele. Gradnja kapele započela je 24. rujna 1923. godine, a izvođač je bio majstor Mijo Gabrić. Za završetak zidarskih i unutarnjih radova te opremanje kapele trebalo je gotovo dvije godine. Radovi su završeni 18. ožujka 1925. godine, a kapela je ponovno posvećena sv. Ani. Kapelu je krasila i slika sv. Ane koja je djelo vojvođanskog slikara Pétera Bicskeija i datira iz 1924. godine. Sliku je župnik 2000. poklonio mještaninu Ivanu Balaževiću kada je u tijeku bila velika obnova kapele, a ovaj ju je na svu sreću sačuvao i ona je sada ponovo u kapeli. Bojenje enterijera, opremu, kip Srca Isusova i zvono također je platio Mate Vuković. Kameni oltar nabavljen je iz Zagreba 1927. godine. Domaći sin i župnik Ivan Lebović uveo je redovitu svetu misu nedjeljom. Mate Vuković dao je izraditi novi drveni križ od bagrema 1931. godine, koji je zamijenjen 1995. godine novim za vrijeme župnika Antuna Gabrića. Novi križ od kamena postavljen je 2001. godine«, naveo je u svom predavanju Mijatov.
Veliko slavlje
U nedjelju, 28. srpnja, na dan kada gornjačani proslavljaju svoje proštenje, ispred kapele sv. Ane bila je održana biskupska misa koju je predvodio subotički biskup mons. Franjo Fazekas. Propovijed je na ovaj svečani dan vodio žednički župnik preč. Franjo Ivanković uz koncelebraciju vlč. Marijana Vukova, vlč. Tomislava Vojnića Mijatova i vlč. Dražena Skenderovića. Događaj su uveličali i ovogodišnji tavankutski bandaš i bandašica Dario Vojnić Hajduk i Nikolina Kolar, kao i mali bandaši Nikola Skenderović i Natalia Gurinović.
»Radostan sam što mi je povjerena zadaća da na ovoj svečanosti propovijedam. Čast je i milost biti sudionikom ove značajne obljetnice. Sjećam se kada smo zajedno, prije 14 godina slavili 100. obljetnicu crkve u Donjem Tavankutu«, rekao je bivši tavankutski župnik vlč. Franjo Ivanković.
»Štovanje sv. Ane na ovom mjestu odavno ima i svoje korijene. Njezinim imenom nazivala se i stara škola čiji su ostaci uz samu kapelu. Očito je to bio razlog zbog kojeg su supružnici Mate Vuković i Cilika Vujković Lamić kupili upravo ovaj posjed na kome je podignuta nova kapela. Župnik Ivan Lebović, domaći sin ovoga kraja, započeo je poslije Drugog svjetskog rata održavanja svete mise svake nedjelje, što do tada nije bila praksa. S prekidima je ta praksa održavana, sve do prije tridesetak godina otkada se svake nedjelje, svetkovine i blagdana okuplja živa crkva na molitvu krunice, raznih pobožnosti, križnoga puta i slavlja svete mise. Ovo je prilika da ovdje kao bivši župnik, zahvalim svima onima koji su doprinijeli svojim nesebičnim trudom da ova kapelica postane ugodan liturgijski prostor. U ovoj dragoj kapelici čovjek se uvijek osjeća kao kod kuće. Tu smo kod onoga tko sve zna o nama. U njoj smo Bogu upućivali mnoge molitve i hvale, uputimo ih i danas. U ovoj kapelici mnogi su primili sakramente krštenja, pričesti, ispovijedi, vjenčanja… sve njih, kao i sve one koji ovdje dolaze redovito na svetu misu, uključujemo u naše molitve i danas preporučamo zagovoru sv. Ane i neka nas ona sve štiti svojim moćnim zagovorom i molitvama«, rekao je vlč. Ivanković.
Kratka povijest Tavankuta
Kako je u predavanju naveo vlč. Tomislav Vojnić Mijatov, povijest Tavankuta seže u srednji vijek. Kada je hrvatsko-ugarski kralj Sigismund Luksemburški umro, za hrvatsko-ugarskog kralja 1437. okrunjen je vojvoda Albert. Zbog sve veće opasnosti od Osmanlija, kralj Albert povjerava obranu južnih granica 1439. Jánosu Hunyadiju. Godine 1439., za pokrivanje troškova obrane četiriju dvoraca Szörény od Osmanlija, kralj je dao 2.757 forinti i darovao Jánosu Hunyadiju mjesta Madaras, Tavankút, Suboticu i Halas u županiji Bodrog. Tavankut se tada prvi puta spominje kao »opidum« tj. kao grad, utvrda. Grad, u čijem je središtu bila crkva, a groblje i temelji nekadašnje crkve i sada se nalaze pod zemljom što potvrđuje i subotički Zavod za zaštitu spomenika kulture koji je polovinom 20. stoljeća vršio arheološka iskopavanja. Arheološko nalazište sv. Ane nalazi se uz cestu između Donjeg i Gornjeg Tavankuta, na brežuljku između dva rukavca toka Krivaje. László Szekeres navodi da se srednjovjekovno naselje vjerojatno protezalo usporedno s rijekom Krivajom prema željezničkoj stanici Skenderevo. O naseljenosti Tavankuta u Ugarskom kraljevstvu svjedoče grobovi koji se na temelju arheoloških nalaza mogu datirati u razdoblje od druge polovice 11. do prve polovice 13. stoljeća. Kao naselje Tavankut se prvi put spominje 1435. godine kao Towankwth, dok se već 1439. naselje spominje kao grad (oppidum).
Početkom 17. stoljeća dolazi do naseljavanja Bunjevaca u okolini Subotice koja je u to vrijeme i dalje pod turskom vlašću. U izgonu Turaka sudjelovale su vojskovođe koje su zbog svojih zasluga od vladara dobili status plemstva i zemljišne posjede: obitelji Rudići, Antunovići, Mamužići, Vojnići. S porastom broja stanovnika javila se potreba za školom i crkvom. Narodna općina u Subotici je stoga odredila da se u Tavankutu, kao bolje nastanjenoj »pustari«, otvori osnovna škola. Tako je 1847. godine za te potrebe u Vermešovom kraju adaptirana jedna stara štala. Ova škola je bila poznata pod imenom Sveta Ana. Međutim, vodila se rasprava gdje graditi crkvu. Na prostoru od Kunbaje do kraja Mirgeša živjelo je osam tisuća katolika. Vjernici iz Gornjeg Tavankuta htjeli su graditi crkvu na svom prostoru zbog starine, međutim gradski senat je odgovorio da se crkva ima graditi na sredini naselja kako bi podjednako bila dostupna svima. Tako je 1908. godine započeta gradnja crkve Presvetog Srca Isusovog, a naselje koje se razvilo oko crkve nazvano je Donji Tavankut. (kta/hrvatskarijec.rs)
