Što trebate znati o svetom Benediktu i njegovoj medaljici

Većina ljudi, pa tako i katolika, ne shvaća koliko su Crkva, Europa i svijet dužnici svetom Benediktu Nursijskom. Sama prisutnost njegovih redovnika u njihovim samostanima postala je stabilizirajući, civilizacijski čimbenik bez obzira gdje su se smjestili. Iz tih centara velikog učenja i molitve redovnici i redovnice su krenuli u svoj revni rad evangelizacije. Treba istaknuti da su mnogi od najvećih europskih gradova započeli tek kao oronuli benediktinski samostani. “München” je njemačka riječ za “redovnika”. “Monaco” na Francuskoj rivijeri je talijanska riječ za “redovnika”.

Kao što je Krist trs, benediktinci su loze. Poput kudzua, redovnike jednostavno ostaviš negdje i pobjegneš. Nadamo se da nećete biti zgaženi na njihovom evanđeoskom tragu.

Šteta je što mnogi zapadnjaci, uključujući katolike, ne znaju za sve što su Benedict i njegova vesela skupina sljedbenika, od kojih su mnogi radili u svetoj tami, učinili za kršćanski svijet. U srednjoškolskim udžbenicima iz povijesti gotovo da se ne spominju, pa su sekularisti i antireligionisti morali temeljito ukloniti sva spominjanja ovih izdržljivih, pobožnih redovnika iz svjetske povijesti.

Gotovo svi ovi samostani bili su domaćini samostanskih škola za mladež. Mnoge od tih škola u konačnici postaju sveučilišta — prva svjetska sveučilišta. Tako je: Katolička crkva pokrenula je prva svjetska sveučilišta.

Sveti Benedikt iz Nursije, Italija (480.-543.), brat blizanac svete Skolastike, otac je zapadnog monaštva. Njegovo Pravilo postao temelj organizacije za mnoge vjerske redove, uključujući franjevce i dominikance.

Iz tog i mnogih drugih razloga želio sam za sebe i za sve one koji su me molili nabaviti medaljicu sv. Benedikta iz rodnog mjesta sv. Benedikta. E sad, svatko ga je mogao nabaviti putem interneta, ali to je za mene bilo previše šturo. Za mene je to bilo malo hodočašće, a malo potraga za blagom.

Kako se sv. Benedikt zaziva protiv zla, njegove se medaljice smatraju osobito učinkovitima protiv zla. Ovo je medalja koju Crkva koristi kada joj je dovoljno.

Sama medalja ima važnu molitvu koja se koristi u obredu egzorcizma, u skraćenom obliku, s jedne strane i sliku sv. Benedikta s druge strane. Navodno je to sve što je potrebno da se otjera zlo.

Priča o medalji je zapanjujuća. Navodno su neki redovnici potražili Benedikta koji je tri godine živio kao pustinjak u spilji u blizini Napulja u Italiji. On je pristao, ali ih je upozorio da će ih potaknuti na veću pobožnost i asketizam ako prihvati posao.

Neki od lijenijih, razuzdanijih redovnika željeli su da ga se makne, pa su se urotili da mu otruju kruh i vino. Mistično upozoren na izdaju, Benedikt je načinio znak križa preko hrane i zavjera je osujećena. Na njegov se blagoslov razbila čaša s vinom, a on je zapovjedio dvjema vranama koje su ga uvijek pratile da odnesu otrovni kruh i odlože ga na mjesto gdje nikome ne može nauditi.

Izvorno je medalja bila u obliku križa, a katolička tradicija uči da je Bruno od Egisheima-Dagsburga, budući papa Lav IX., dok je bio mladi benediktinac, zamalo umro od ugriza zmije. Svoje konačno ozdravljenje pripisao je tom benediktinskom križu. Bio je mršav, čak je izgubio i sposobnost govora, pa je većina ljudi odustala od njega. Tada je Bruno dobio viziju svjetlećih ljestava koje su dosezale do neba. Na ljestvama je ugledao svetog Benedikta kako drži blistavi križ kojim je dodirnuo Brunu i odmah ga izliječio. Priviđenje je odmah nestalo.

Kad je 1049. godine postao papa, Leo IX. preoblikovao ju je u medalju kojoj je pripisivao blagoslove i oproste. Sveti Vinko Paulski imao je jaku pobožnost prema ovom sakramentalu i tražio je od svojih sestara milosrdnica da medaljicu pričvrste na zrnca krunice, što je i danas uobičajen običaj.

Papa Benedikt XIV. svečano je 1742. godine odobrio i preporučio korištenje medalje vjernicima.

Medalja koja se trenutno koristi je jubilarna medalja koju je dizajnirao redovnik Desiderius Lenz iz Umjetničke škole Beuron. Dizajnirao ju je 1880. za 1400. obljetnicu rođenja sv. Benedikta pod vodstvom priora Montecassina, prečasnog Bonifacija Kruga (1838.-1909.) iz Monte Cassina u Italiji. Monte Cassino je dobio ekskluzivno pravo kujanja ove medalje, uz koju su bile vezane posebne jubilarne oprostnice. Jubilarna medalja prvi put je proizvedena u St. Martin’s Archabbey, Beuron, Njemačka, na zahtjev priora Bonifacija koji je bio rodom iz Baltimorea i prvobitno redovnik St. Vincent Archabbeya, Latrobe, Pennsylvania, sve dok nije izabran da postane prior i potonji nadopat Monte Cassina.

Jednom iskovane u Njemačkoj, medalje su se proširile Europom i svijetom. Prvi ih je odobrio Benedikt XIV. u svojim podnescima od 23. prosinca 1741. i 12. ožujka 1742.

Na prednjoj strani medaljice prikazan je sv. Benedikt koji drži križ i njegovo pravilo. S jedne strane nalazi se otrovna čaša, a s druge strane gavran – obje reference na ranije spomenutu benediktinsku hagiografiju. Iznad šalice su riječi:

Crux sancti patris Benedicti
(Križ od [our] Sveti Otac Benedikt)

Oko svetog Benedikta stoje riječi:

Eius in obitu nostro praesentia muniamur!
(“Neka nas krijepi njegova prisutnost u času naše smrti”)

Ovo je referenca na to da je svetac zaštitnik sretne smrti zajedno sa svetim Josipom. Na poleđini je križ sa slovima CSSML – NDSM D. ovo su inicijali riječi:

Crux sakra sto mihi lux! Nna draco sto mihi dux!
(“Neka mi sveti križ bude svjetlo! Neka zmaj nikada ne bude moj gospodar!”)

Veća slova, CSPB, označavaju:

Crux Sancti Patris Benedicti
(“Križ [our] Sveti Otac Benedikt”).

Oko poleđine medalje nalaze se slova VRSNSMV – SMQLIVB koja se odnose na molitvu obreda egzorcizma:

Vade retro Satana! Nunquam suade mihi vana!
Sunt mala qUAE libas. japse venena bibas!
(“Odlazi sotono! Nikad me ne iskušavaj svojim taštinama!
Ono što mi nudiš je zlo. Popijte sami otrov!”)

Konačno, na vrhu je riječ PAX što znači “mir”.

Iako je laicima i većini svećenika zabranjeno provoditi egzorcizme, dopušteno im je koristiti medaljicu sv. Benedikta za obranu od zla. Dopušteno je:

1. nositi orden oko vrata;
2. pričvrstiti ga na krunicu;
3. držati u džepu ili torbici;
4. pričvrstiti ga na privjesak za ključeve;
5. pričvršćen na automobil ili dom;
6. postavljen u temelj zgrade;
7. pričvršćen na središte raspela, obično iza korpusa.

Prema Domu Guerangeru, medalja se smatra učinkovitom u:

1. traženje unutarnjeg mira/duhovno iscjeljenje;
2. traženje mira među pojedincima ili među narodima svijeta;
3. liječenje tjelesnih tegoba osobito kao zaštita od zaraznih bolesti;
4. uništavanje učinaka čarobnjaštva i svih drugih đavolskih i proganjajućih utjecaja;
5. iscjeljivanje onih koji pate od rana ili bolesti;
6. zadobivanje obraćenja grešnika, osobito kad su u životnoj opasnosti;
7. nudi zaštitu od oluje i munja;
8. zaštita djece od noćnih mora;
9. zaštita majke i njezine djece tijekom poroda;
10. zaštita životinja zaraženih kugom ili drugim bolestima;
11. zaštita polja napadnutih štetnim kukcima;
12. zaštita ili na drugi način suzbijanje učinaka otrova;
13. štiteći one osobe koje su u iskušenju, zabludi ili muče zli duhovi.

Raspelo/Sv. Kombinacija medalje Benedikta naziva se “Križ sretne smrti”—ne samo zbog egzorcističkih svojstava medalje i slike Kristova Tijela, već i zbog posebnog pokroviteljstva svetog Benedikta temeljenog na njegovoj smrti koju je papa sveti Grgur Veliki (540.-604. po Kr.) opisan u njegovom Dijalog:

Šest dana prije [Benedict] napustio ovaj svijet, naredio je da mu se grob otvori, i odmah pao u nesvjesticu, počeo je uz goruću vrućinu padati u nesvijest; i kako se bolest svakodnevno povećavala, šestog je dana zapovjedio svojim redovnicima da ga odnesu u oratorij, gdje se naoružao primajući Tijelo i Krv našega Spasitelja Krista; i držeći svoje slabo tijelo između ruku svojih učenika, stajao je sa svojim rukama podignutim prema nebu; i dok je tako molio, predade duh.

Puni oprost dobiva se, pod uobičajenim uvjetima, onome tko u času svoje smrti poljubi, dotakne ili na drugi način štuje Raspelo/sv. Benedikta kombinacija medalje i preporuča svoju dušu Božjoj brizi i zaštiti.

Medaljicu sv. Benedikta može blagosloviti svaki biskup, opat, svećenik ili đakon, ne nužno benediktinac (Instr., 26. rujna 1964.; Can. 1168). Međutim, bio sam u potrazi, a znam biti prilično tvrdoglav kad to želim. Želio sam medalje koje je posebno blagoslovio/egzorcirao opat Monastero di San Benedetto u Norciji. Bio sam u Umbriji i istraživao za roman koji pišem i htio sam biti siguran da sam vidio Norciju. Ovaj samostan nalazi se u blizini ruševina kuće u kojoj su živjeli sveti Benedikt i njegova sestra sveta Skolastika.

Samostan također prodaje CD-e njihove glazbe i Birra Nursia―iznenađujuće izvrsno pivo koje je tek sada postalo dostupno u SAD-u ―što toplo preporučujem.

Opat je bio dovoljno milostiv da mi ih da pregršt uz opomenu da budem velikodušan dajući ih ljudima u duhovnim potrebama. Nosim ih gdje god idem.

Kao i svi sakramentali, ova nas medalja podsjeća na Boga i Njegovo mjesto u našim životima. Podsjeća nas da mu služimo i ljubimo bližnjega. to je apsolutno ne amajlija ili talisman koji donosi “sreću” ili odbija zlo, jer bi to bilo bogohuljenje. Medalja nema intrinzičnu “magičnu sposobnost”. (Treba istaknuti da je sva moć u svemiru u Božjim rukama i da ne prebiva negdje drugdje. Drugim riječima, ljudi koji tvrde da imaju magične moći se zavaravaju i/ili lažu.)

Da budemo jasni, medalja sama po sebi nema snagu. Ipak je to samo toliko aluminija ili srebra. Ponašati se kao da je magija je svetogrđe i zasigurno najbolji način da budete sigurni da nećete primiti njezine duhovne dobrobiti. Umjesto toga, njegove milosti i naklonosti duguju našoj vjeri u Isusa Krista, našeg Otkupitelja, djelotvornim molitvama svetog Benedikta, (Jakovljeva 5:16) i obilnim blagoslovima koje je Crkva udijelila onima koji nose i mole s medaljicom.

Ova medalja je visoko cijenjena u Crkvi i često se daje onima koji su duhovno pogođeni ili uznemiravani.

Zajamčene su nam izvanredne usluge kombiniranjem medaljice s posebnim pobožnostima u čast sv. Benedikta često utorkom. Križni put također je vrlo preporučljiv i često povezan s pobožnošću prema svecu.

Kako bi bila simonija prodati medaljicu sv. Benedikta ili, zapravo, bilo koji sakramental, benediktinci će vam ih rado dati besplatno. Ako biste tajno ili kasnije ponudili donaciju, to bi uvelike pomoglo redovnicima u njihovom apostolatu.

Kad nabaviš medalju, zadrži I sa sobom. Kada se koristi u vjeri, sigurno će vas dovesti do veće ljubavi i cijenjenja Boga.

Ovaj se članak izvorno pojavio 18. lipnja 2016. u Registru.