Kada Bog djeluje unutar nečijeg života i dopusti nadnaravnu viziju, odgovor ne bi trebao biti zarada, već ponizno dopuštanje Bogu da zasja.
Kroz povijest su mnogi pojedinci vjerovali da su doživjeli izvanredno privatno otkrivenje u kojem im se ukazao Bog, Blažena Majka, anđeo ili svetac.
Nemoguće je pratiti sve tvrdnje, jer tisuće ljudi svake godine vjeruju da su imali takvo iskustvo. Neki od tih ljudi javno promiču ta iskustva, dok drugi to ne govore nikome osim svom duhovnom voditelju.
Crkvi je jasno da te privatne objave nisu dio “pologa vjere” i obično su namijenjeni samo pojedincu koji ga prima:
Kroz stoljeća, bilo je takozvanih “privatnih” objava, od kojih su neka priznata od strane autoriteta Crkve. Oni, međutim, ne pripadaju pologu vjere. Njihova uloga nije poboljšati ili dovršiti Kristovu konačnu Objavu, već pomoći živjeti potpunije po njoj u određenom razdoblju povijesti. Vođen Učiteljstvom Crkve, sensus fidelium zna razlučiti i prihvatiti u tim objavama što god čini autentični poziv Krista ili njegovih svetaca Crkvi.
CCC 67
Privatna otkrića pošla po zlu
Ponekad privatno otkrivenje ne ostane privatno, a neki će pojedinci u njemu vidjeti priliku.
Nedavni dokument iz Vatikana Dikasterij za nauk vjere pokušao riješiti ovaj problem:
[I]n neki događaji navodnog nadnaravnog podrijetla, postoje ozbiljna kritična pitanja koja su štetna za vjernike; u tim situacijama Crkva mora odgovoriti s najvećom pastoralnom brigom. Osobito mislim na korištenje takvih pojava za dobivanje “profit, moć, slavu, društveno priznanje ili drugi osobni interes” (II, čl. 15, 4°)—čak se možda proširuje na počinjenje teških nemoralnih djela (usp. II, čl. 15, 5°) ili korištenje ovih pojava „kao sredstva ili izlike za vršenje kontrole nad ljudima ili vršenje zlostavljanja” (II, čl. 16).
Osoba je možda imala božanski nadahnuto otkrivenje, ali tada brzo podlegao iskušenjima đavla i koristili ga za svoj osobni status.
Drugi možda nikada ništa nije vidio ni čuoali je znao da privatno otkriće može značiti povišen status i potencijalnu zaradu.
Na mjesnom je biskupu da razluči takve situacije i nametne ograničenja onima koji takva iskustva koriste za vlastitu korist:
Ako se navodni nadnaravni fenomen može sa sigurnošću povezati s namjernom namjerom da se drugi zbune i prevare iz skrivenih motiva (kao što je profit ili drugi osobni interesi), dijecezanski će biskup primijeniti, od slučaja do slučaja, odgovarajuće važeće kanonske kaznene norme.
Ono što bi trebalo biti prisutno u svakoj privatnoj objavi su pozitivne plodove Duha Svetogašto će pomoći biskupu da zna da se ono što se dogodilo može pratiti do Boga:
[Consider] vjerodostojnost i dobar ugled osoba koje tvrde da su primatelji nadnaravnih događaja ili da su u njima izravno uključeni, kao i ugled saslušanih svjedoka. Osobito treba voditi računa o duševnoj ravnoteži, poštenju i moralnoj čestitosti, iskrenosti, poniznosti i uobičajenoj poslušnosti prema crkvenoj vlasti, spremnosti na suradnju s njom i promicanju duha autentičnog crkvenog zajedništva;
[Evaluate] plodove kršćanskog života, uključujući duh molitve, obraćenja, svećenička i redovnička zvanja, djela milosrđa, kao i zdravu pobožnost te obilne i stalne duhovne plodove. Treba procijeniti doprinos ovih plodova rastu crkvenog zajedništva.
Vizije se nikada ne bi trebale koristiti za osobnu korist, a kad god je Crkva priznala privatno otkrivenje, vizionar je često bio onaj koji je bio progonjen i rijetko je stjecao bilo kakvu korist.