Zagreb: Kršteno šesto dijete obitelji Penavić

Na početku homilije vlč. Bačun istaknuo je važnost molitve: „Evanđelje nas opet vodi u dvoranu Posljednje večere, jedan od najdubljih, ali i najtežih Isusovih trenutaka u životu. On se nalazi pred najvažnijom odlukom u svome životu, nalazi se pred mukom, pred smrću.

Zna da se približava križ, zna da dolazi trenutak rastanka sa svojim učenicima, zna da se ponovno vraća svome nebeskom Ocu. U presudnom trenutku svojega života, on podiže oči prema nebu i moli. Kada se približavaju ovakvi trenuci, kada se približavaju kušnje, kada dolaze one važne odluke u životu, kada dolazi trenutak rastanka, Isus nam pokazuje što treba činiti.“ Govoreći o molitvi, posebno se osvrnuo na povezanost kroz molitvu: „Njegova molitva nije bijeg od onoga što ga u tom trenutku čeka, nego mu molitva daje snagu da bi on do kraja mogao ispuniti Očevu volju.

Ovaj današnji odlomak evanđelja nije samo jedan od mnogih zapisa u evanđelju, ovo je prozor u njegovo srce. U ovoj Isusovoj molitvi ponajprije vidimo koliko je on povezan sa svojim nebeskim Ocem, ali s druge strane vidimo koliko on još uvijek brine za svoje učenike, koliko ljubi svoje učenike. Isus u svojoj molitvi ne misli samo na sebe.

On isto tako moli i za one koje mu je Otac dao. On moli za cijelu Crkvu kroz čitavu povijest spasenja, moli i za nas same. Njegova molitva nije bijeg od križa.

Isus ovdje ne moli da bi izbjegao ono što ga čeka, da bi izbjegao svoje poslanje, nego moli da ga dovrši.“ „Njegova volja, odnosno slava o kojoj govori nije slava moći, uspjeha i ljudskog priznanja, nego je to slava ljubavi koja se potpuno daruje do žrtve na križu. Tu se otvara pitanje i za naš svakidašnji život – na koji način mi to danas kao kršćani, dajemo slavu Bogu. Slavu Bogu ne dajemo samo onda kada izgovaramo različite molitve, niti onda kada ga slavimo u svetoj misi, pjesmi ili molitvi.

Slavimo Boga ponajprije životom koji je vjeran njegovoj volji“, napomenuo je vlč. Bačun. Potaknuo je okupljene vjernike da proslavljaju Boga prihvaćanjem života, odgajanjem djece u vjeri, žrtvom i opraštanjem, a posebno je naglasio nesebično življenje kao veliki dar.

„U tom svjetlu, posebno je lijepo što danas pod ovom svetom misom krstimo Mihaela Josipa, šesto dijete obitelji Josipa i Ivane Penavić. Njegovo krštenje nije dodatak ovoj misi, nego je duboko povezano s odlomkom evanđelja. Isus danas u evanđelju kaže: ‘Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.’ Sakrament krštenja je upravo ulazak u taj život.

Život vječni ne počinje tek nakon smrti, nakon našega prelaska u vječnost, on počinje u onom trenutku kada čovjek pripadne Bogu, kada postane dijete Božje, kada u njegovu dušu bude prelivena Božja milost. Danas Mihael Josip dobiva taj dar“, rekao je propovjednik. „Dragi roditelji, danas pred Crkvu donosite svoga sina Mihaela Josipa da po krštenju u punom smislu postane dijete Božje.

Donosite ga sa svojom djecom u svakodnevnom životu, u molitvi, nedjeljnoj misi, zajedništvu, prihvaćanju života, u strpljivosti i žrtvi koje roditeljstvo prati. Zahvaljujemo Bogu za Mihaela Josipa i svjedočanstvo vaše obitelji. Velika je stvar imati šestero djece u vremenu u kojem je posebno izražena sebičnost po pitanju roditeljstva i odgajanja, u kojem se mnogi boje budućnosti, u kojem se često govori samo o poteškoćama.

Velike obitelji donose umor, brige, neprospavane noći, ali gdje se život prima s ljubavlju, ondje se Bog proslavlja“, istaknuo je vlč. Bačun. Vlč. Bačun posebno je naglasio značenje imena malog Mihaela Josipa: „Mihael znači tko je kao Bog . To je ime koje nas podsjeća da Bog mora biti na prvom mjestu u našem životu. Ime Josip podsjeća nas na svetoga Josipa, tihoga, vjernoga, poniznoga čuvara Isusa i Marije.

Neka Mihael Josip raste upravo u toj vjeri, da je Bog prvi u toj tihoj vjernosti svetoga Josipa.“ „Mihael Josip danas ulazi u Crkvu koja ne živi samo od ljudske snage već živi od Božje milosti, danas za njega mole njegovi roditelji, mole kumovi, cijela naša zajednica, ali i Isus Krist. Krštenje nije samo privatna obiteljska svečanost, nego događaj cijele Crkve. Danas dobivamo novog člana naš župne zajednice.

Pozvani smo moliti za malog Mihaela Josipa i njegovu obitelji, ali i graditi zajednicu u kojoj će djeca moći rasti u vjeri“, rekao je vlč. Bačun. Okupljene vjernike ohrabrio je kroz tri kratke poticajne misli: „Prvo, Isus moli za nas, nismo sami.

Drugo, Crkva živi od molitve. Bez molitve nema postojanosti. Treće, Bog se proslavlja svima koji ga traže.

Neka Mihaela Josipa sveti Mihael čuva u životnim borbama, neka ga sveti Josip uči živoj vjeri, a Marija koja je s apostolima molila u dvorani posljednje večere prati i zagovara njegovu obitelj“, zaključio je vlč. Bačun. Na kraju euharistijskog slavlja župnik Bačun uputio je riječi zahvale obitelji Penavić na ustrajnom svjedočenju ljubavi i otvorenosti životu, ali i na svemu što u toj župnoj zajednici čine.